Što čitati: psihološki triler ili poluatobiografski roman

Književna kritičarka Jagna Pogačnik redovito, utorkom, u emisiji Dobro jutro, Hrvatska preporučuje što čitati.

Danas vas vodi u svijet prepun lažljivaca, manipulatora i sociopata.

JP Delaney - Ona prije mene

JP Delaneyu ovo je prvi psihološki triler. Riječ je o pseudonimu pisca koji je već objavljivao bestselere pod drugim imenima. Prava za knjigu kupljena su u 35 zemalja. Vjeruje se da je iza pseudonima zapravo Tony Strong autor napetih krimića. Filmsku verziju režirat će Oscarom nagrađeni redatelj Ron Howard. Glavne junakinje, Emma i Jane obilježene su traumatičnim iskustvom: u stan u kojemu je Emma do tada živjela sa svojim dečkom upali su provalnici, a Jane je izgubila dijete pri porodu. I jedna i druga muče se s pronalaskom novoga stana i saznaju za mogućnost unajmljivanja cijele kuće po više nego simboličnoj cijeni. No, da bi uistinu postale stanarkama u toj hiperminimalistički dizajniranoj kući, od njih se očekuje da potpišu kako pristaju na cijeli paket čudnih pravila kojih se moraju strogo pridržavati. Uvjeti za najam uključuju popis stvari koje se smiju i koje se ne smiju raditi. Ne smije se ništa preuređivati ni dodavati, nema sagova, nema slika, ukrasa, knjiga. Nema osobnih stvari. Ukupno je određeno oko dvije stotine odredbi koje uvjetuju savršenu urednost. Kad Jane shvati da je Emma koja je tu živjela prije nje umrla u toj vili pod vrlo zagonetnim okolnostima, te da je bila u vezi s njezinim vlasnikom, cijenjenim arhitektom, u kojega se sada i ona zaljubljuje, započet će igra prepoznavanja uznemirujućih i jezivih podudarnosti između životnih priča dviju djevojaka.

Jedna od ključnih stvari koja utječe na napetost ovog romana je način na koji se pripovijedanje odvija. Izmjenjuju se Emmina i Janeina poglavlja, dakle prošlost i sadašnjost, na način da paralelno pratimo gotovo iste etape susreta s kućom i Edwardom Monkfordom. Napetost raste jer čitatelji vide sličnosti koje Jane još ne može vidjeti. Na neki način kroz Emmino iskustvo naslućujemo što bi se moglo dogoditi Jane. Jane ubrzo počinje istraživati tko je bila Emma, dolazi do šokantnih saznanja o njenom ljubavnom životu, o bivšem dečku. Nije joj jasno je li Emma žrtva ili manipulatorica? Skriva li arhitekt neku mračnu tajnu? On je hladan, klinički perfekcionist koji je istovremeno šarmanatan i tajanstven. Njegova opsjednutost izvrsnošću, kvalitetom, skladom, minimalizmom dala je mnogo u arhitekturi, ali on svoju težnju za pročišćenim savršenstvom s kojeg je uklonjeno bilo što nepotrebno ne unosi samo u arhitektonske vizije, već i u odnose, ponašanje, razmišljanje, osjećaje.
Ovo je roman o psihopatima, sociopatima, manipulatorima, lažljivicama,  opsesivno kompulzivnim likovima. Preokreti su neočekivani i do samog kraja ne naslućujete kako će Janeina priča završiti. Temelje za popularnost ovog tipa psihološkog trilera pripremili su bestseleri 'Nestala' i 'Djevojka u vlaku'. Čitatelji sve više traže krimiće koji prate živote stvarnih likova, istančano psihološko nijansiranje, odmicanje od policijskih istraga i detektiva. Kroz cijeli roman provlači se stalna hitchokovska napetost kroz opis prostora, što stvara jezivu i šokantnu atmosferu. Čitatelj je potpuno uvučen u priču i čini mu se kao da kroz kameru koja je smještena u kući promatra iste obrasce ponašanja glavnih likova i pita se hoće li i posljedice tih ponašanja također biti iste te završiti novom tragedijom.


Željka Horvat Čeč - 4 brave

Roman mlade spisateljice, poluautobiografska proza koja progovara o Međimurju koje se u zadnje vrijeme polako i sigurno bori za vrlo viđeno mjesto na kartografiji hrvatske proze. Ovu mladu autoricu svakako se već moglo zapaziti, prije svega poezijom uvrštavanom u antologije, nagrađenom i prevođenom na strane jezike, te zbirkom 'Moramo postati konkretni'. Njezin kratki, fragmentarni roman ispripovijedan iz pozicije infantilne pripovjedačice, djevojčice koja u jednom međimurskom selu kreće u prvi razred osnovne škole 1991. godine, započevši važnu dionicu svoga života u vrijeme rata. Budući da je ovdje riječ o zapisima koji prate kronologiju od djevojčicina 1. do 6. razreda, odnosno početka devedesetih, i premda je radnja smještena u pozadinsko i navodno mirno i pitomo Međimurje riječ je dakako i o prozi koja tematizira društvene promjene, rat, odnosno traumatska iskustva koja pojedinac prolazi u turbulentnim vremenima, viđenim očima djeteta.
Roman nadopunjen duhovitim dijelovima školskih zadaća, isječcima iz novina itd.  Njezina primarna pozicija je ona čuđenja, jer mnogo toga oko sebe ne razumije ali jasno vidi, zbog čega ono što zapisuje često djeluje humoristički, no istovremeno detektira sve one neuralgične točke devedesetih koje čitateljima ne djeluju nimalo smiješno. Nacionalne i ideološke podjele, pokušaj uklapanja u sredinu, sve je to primjetno kako među odraslim stanovnicima sela, tako i među njezinim vršnjacima koji su preslika vlastitih obitelji. Upravo zbog tog sraza običnog djetinjstva i odrastanja i tema koje nadilaze mogućnosti njezina razumijevanja, a tiču se novonastalih promjena na koje se svatko na svoj način nastoji priviknuti, upravo ove potonje dobijaju još veću snagu u prividnoj jednostavnosti kojom su prezentirane.