Izložba 'Hommage a Miljenko Stančić' u Umjetničkom paviljonu

Monografska izložba 'Hommage a Miljenko Stančić', koja će  s više od osamdeset radova u Zagrebu i Varaždinu predstaviti njegov cjeloviti opus, povezat će dvije obljetnice i dva grada vezana uz tog istaknutog hrvatskog slikara.

Izložba obuhvaća različite slikarske faza njegova stvaralaštva, a  postavlja se u povodu 90. godišnjice njegova rođenja i 40. godišnjice smrti, a otvorit će se u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu, gdje je umjetnik umro 1977. godine.

Predstavit će se neka od njegovih ponajboljih djela, među kojima su i 'Sveti Florijan' (1950./1951.), 'San (Ljubavnici)' (1963.), 'Ljubavnici' (1962." te 'Svirači (Usnuli svatovi)' (1957.)

Autorica izložbe i izbora djela je Mirjana Dučakijević, muzejska savjetnica Gradskog muzeja Varaždin, u suradnji s kojim je izložba organizirana. U Zagrebu će biti otvorena do 7. svibnja, a u slikarevom rodnom gradu, u palači Sermage varaždinskog muzeja od 9. kolovoza do 29. listopada.

Gradski muzej Varaždin u Zbirci Miljenka Stančića čuva stotinjak njegovih djela i dokumentaciju s osvrtima o njegovu stvaralaštvu.

Miljenko Stančić, akademski slikar, profesor slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, ilustrator i scenograf, prve poduke iz slikarstva dobio je u Varaždinu od profesora Ladislava Kralja Međimurca. Slikarstvo je studirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je diplomirao 1949. kod profesora Marijana Detonija, Krste Hegedušića i Jerolima Miše. Na zagrebačkoj akademiji je između 1961. i 1977. radio kao profesor slikarstva, a školovanje je nastavio na poslijediplomskom studiju grafike u klasi Tomislava Krizmana.

Stančić je bio osnivač grupe Petorice, u kojoj su djelovali i Ljubo Ivančić, Ivan Kožarić, Valerije Michieli te Josip Vaništa. S Vaništom je 1952. ostvario prvu izložbu u Muzeju za umjetnost i obrt, na kojoj se predstavio s tridesetak djela, kojima je skrenuo pozornost kritike i javnosti na svoj rad. Već iduće godine počeo je izlagati i u inozemstvu, a osobito u Parizu gdje postiže veliki uspjeh. Imao je ukupno četrdesetak samostalnih i više od dvjesto pedeset skupnih izložbi.

Njegov su rad likovni kritičari svrstavali uz magični realizam, metafizičko, fantastično i fantazmagorično slikarstvo, dok ga dio kritike smatra začetnikom nadrealističkog slikarstva u Hrvatskoj, te se slažu kako je riječ o slikaru u čijim je radovima prisutan snažan autobiografski i psihološki naboj, stoji u najavi izložbe.

Njegov je opus zaobilazio socijalističke doktrine i aktualne modernističke tendencije te je bio usmjeren na vlastiti, autobiografski izraz koji se često definira kao realizam uz prisustvo metafizičkog pogleda na svijet i sadašnjost, dodaje se.

Uz slikarstvo se bavio ilustracijom za novine, knjige i časopise te scenografijom, a o njegovu slikarstvu pisali su književnici, među kojima i Miroslav Krleža te mnogi povjesničari umjetnosti, primjerice, Ljubo Babić, Oto Bihalji-Merin, Josip Depolo, Grgo Gamulin, Vladimir Maleković, Tonko Maroević, Jerolim Miše, Radoslav Putar, Miodrag Protić, te iz inozemstva Stephane Rey i Patrick Waldberg.