Irena Petir - majstorica automehaničarka

Mnoge žene spremajući se na posao razbijaju glavu o manikiranim noktima i usklađenosti modnih kombinacija. Irena Petir nema takvih problema. Ona uskače u svoj radni kombinezon razmišljajući kako popraviti neki od mehaničkih kvarova naših limenih ljubimaca.

Oduvijek je, naglašava, bila netipična i drukčija od svojih vršnjakinja. 'Uvijek sam s tatom išla na  nogometne utakmice i na sajmišta automobila. Uvijek se nešto gledalo i 'šarafilo'. Ja sam uvijek stajala negdje sa strane, u nekom prikrajku' kaže Irena. Završila je posve drugu, kaže – 'žensku' srednju školu, ali je ljubav prema mehanici i getribama ipak prevagnula. Počela je kao pripravnik u očevoj radionici te nakon godina učenja od, ističe, najboljeg majstora postala je majstorica automehaničarka.

Kao jedina nasljednica preuzela je obiteljski obrt. I ako je u početku kao ženu mehaničarku malo čudno gledaju, dobro obavljenim poslom nestaju sve sumnje: 'U mehanici imate mehaniku i logiku. Postoje brojni kvarovi gdje treba upotrijebiti logiku i potreban je drukčiji kut gledanja od odnog muškog. Koji put to dobro dođe. Nema nekih određenih muških i ženskih poslova. U principu možete raditi sve, zavisi koliko vam snaga dozvoljava, jer imate pneumatske alate, imate sve stvari ako trebate malo jače odšarafiti.' Njihova osmogodišnja kćerkica za sada ne pokazuje sklonosti da bi krenula maminim stopama. Zato joj je suprug, s kojim dijeli ljubav prema automobilima, velika podrška u poslu. Ipak, najviše voli kad sjednu u Višnju - kako zovu svoj dvosjed kabriolet - i obilaze ljepote Hrvatskoga Zagorja. Irena Petir rijetka je žena u ovom tipično muškom zanimanju, lomi predrasude. Voli kuhati, šivati i heklati kad za to ima vremena, techno glazbu i mjuzikle. Obožava torbice i visoke štikle. Ionako sreća i afiniteti nemaju spol kao ni profesionalno obilježje. Važno je samo pošteno ih slijediti i biti spreman za nove izazove.