Od Berlina, preko Pariza do potrage za izgubljenom domovinom

Književna kritičarka Jagna Pogačnik redovito, utorkom, u emisiji Dobro jutro, Hrvatska preporučuje što čitati.

Danas vas vodi na zanimljivo putovanje u prošlost.

Marica Bodrožić - Stol od trešnjevine

Marica Bodrožić
rođena je 1973. u Svibu u Dalmaciji. Odrasla je u Hercegovini i Dalmaciji, a u dobi od deset godina seli se u Njemačku, gdje su joj roditelji živjeli već od kraja šezdesetih. Školovala se za knjižara te studirala kulturnu antropologiju i slavistiku. Njemački, na kojem stvara svoja djela, smatra 'drugim materinjim jezikom'. Piše eseje, romane, pjesme i priče, radi kao književna prevoditeljica, poučava kreativno pisanje i snimila je dokumentarni film. Dobitnica je brojnih nagrada i priznanja, među kojima i Nagrade Europske unije za književnost 2013. za roman 'Stol od trešnjevine'. Njemačka je književna zvijezda, a svojim prijevodima na hrvatski sve više postaje prisutna i u našoj književnosti. Druga knjiga trilogije o sjećanjima; prvi dio 'Balada o zvjezdanom moru' također je prevedena na hrvatski.

'Stol od trešnjevine' poetsko je djelo koje detaljno istražuje sjećanja i uspomene. Glavna junakinja Arjeta Filipo je mlada žena, kostimografkinja u kazalištu, koja je otišla iz svoje domovine nakon rata u bivšoj Jugoslaviji. Za vrijeme preseljenja u novi stan, u Berlinu, pronalazi neke stare fotografije koje joj pomažu razumjeti dijelove života koji su se dugo činili nejasni. Roman je strukturiran kroz sedam dana u kojima putuje kroz prošlost i sadašnjosti, ali i različite europske gradove. Arjeta se može rastati od mnogih stvari, ali ne i bakinog stola. Dok sjedi na naslijeđenom komadu namještaja u svom novom berlinskom stanu, gledajući fotografije, sjećanja izlaze na površinu: čini se kao da stol od trešnjinog drveta želi ispričati sve priče kojima je svjedočio tijekom godina. Fotografije koje gleda postaju priče o djetinjstvu, obitelji (gubitak oca, braće blizanaca, djeda, strica Milana i njegove žene koji su jedva izvukli živu glavu i završili u izgnanstvu), gradu pod ratnom opsadom u kojoj je ostala majka, Istri i moru.

U priči koju kriju fotografije Pariza, gdje je studirala, križaju se priče drugih ljudi s kojima se u to vrijeme upoznala i družila - slikara Arika u kojeg se zaljubila i njihovoj vrlo traumatičnoj ljubavi, prijateljice Hiromi i Nadežda koje su joj bile odane i u najgorim trenucima, mudrog pticoznanca Mische, prijatelja s raznih krajeva svijeta. Reminiscencije koje se javljaju za bakinim stolom, na neki način Arjeti samoj otkrivaju tko je ona u trenutku kad traži uporište u svom životu. Suočavanje s dugo potiskivanom prošlošću, sjećanjima koja su provučena kroz njezin subjektivni filter koja joj jedina mogu pomoći da nastavi živjeti u sadašnjosti. Njemačka kritika je naziva jednim od najizuzetnijih i najoriginalnijih glasova suvremene književnosti njemačkoga govornog područja. Snažne poetske slike o sudbini žene koja je ostala bez domovine i iz daljine pokušava skupiti krhotine svog identiteta.
Irena Lukšić - Berlin-Pariz

Irena Lukšić piše prozu, esejistiku, drame i scenarije, prevodi rusku književnost. Predložak romana je pripovijest Vladimira Nabokova, i to ne baš poznatu 'Slučajnost' u kojoj se dvoje razdvojenih supružnika, slučajno ponovo sretne u vlaku na relaciji Berlin-Pariz. Interijer vlaka i relaciju 'posuđuje' Irena Lukšić u svome romanu, a pisca pripovijesti na koju se naslanja stavlja u poziciju lika. No, nije Nabokov jedini 'celebrity' koji će putovati Lukšićkinim vlakom, sazdanim od literature sa raznoraznim, poznatim i manje poznatim referencama. Osim Nabokova, u tom će vlaku putovati i Irina Kunina Aleksander, Marina Cvetajeva i Miroslav Krleža. Irena Lukšić ne vodi ih na klasično putovanje koje bi rezultiralo klasičnim putopisom, jer ovdje je riječ o unutarnjem i intelektualnom putovanju na kojemu putnici kreću putevima svojih ljubavnih, ratnih, društveno-političkih traumi.

Čitatelji također kreću na intelektualno putovanje koje ne onbavlja samo jedno vrijeme, nego i sva moguća predznanja o spomenutim piscima. Unutarnje putovanje ovih putnika bazirano je na njihovim monolozima, a pred čitateljem se odvija i film jednog doba, dvadesetih godina prošlog stoljeća u kojem važnu ulogu imaju brojni akteri tadašnje umjetničke, intelektualne, pa i političke scene.