Franjo Mustač Medarov - nježnim bojama prepričava zauvijek izgubljeno vrijeme

Međimurski slikar kistom i bojama kreće u 'potragu za izgubljenim vremenom'. Pronalazi ga i bilježi - nostalgične prizore svojeg djetinjstva i kraja.

Franjo Mustač - Medarov slika u svim tehnikama, no najviše u uljnom pastelu jer je najbolji za pejzaž.  Njegove su slike prepoznatljive: tople zime, mirne međimurske ravnice. Sjetne priče nekadašnjeg življenja.'Kad počnem slikati ja se jednostavno izgubim, ne znam kako bih to objasnio, a kada završim kao da se probudim', objašnjava. Sličice iz razigranog djetinjstva živo su urezane u sjećanje. Suvremeno doba na poljima, s traktorima, kombajnima -  ne zanima ga. Nema tu poetike, kaže: 'To je jedna idilična slika iz tih vremena. Tko se jedanput vozio na kolima s djedom i bakom, taj to sigurno ne zaboravlja. Ja još i danas čujem kotače po makadamu. Vremena su bila teška, ali sve je nekako imalo smisla. Ljudi su znali kada treba raditi, a kada treba odmarati. Radili su onoliko koliko im je bilo potrebno.'

Stavice kukuruzovine, vrbe, crkvica u daljini - prepoznatljivi su motivi međimurskih sela na njegovim djelima. Završio je školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu: 'Kada bi se vraćao kući iz Zagreba pješačio sam kroz šumu. Na proplanku s brijega 'pucao' je pogled na cijelo selo. Za mene je to bilo prekrasno. Vjerojatno se zbog toga taj motiv usjekao u meni za sva vremena'. I ta su sjećanja na slikama. Malo se koristi zelenom i plavom bojom. U sakralnim temama izbjegava kopirati već viđeno. Franjo Mustač - Medarov - pjesnik je međimurske ravnice. Nježnim bojama sjetno prepričava jedno zauvijek izgubljeno vrijeme.