Krv komodskog varana ključna u osmišljavanju nove vrste antibiotika?

Krv komodskog varana sadrži važan kemijski spoj koji bi se, po mišljenju američkih znanstvenika mogao iskoristiti u procesu zacjeljivanja inficiranih rana. Zato su odlučili stvoriti sintetski spoj čija je baza molekula sadržana u gušterovoj krvi, a posjeduje učinkovita antimikrobna svojstva, piše BBC.

Poznato je da slina ovoga velikog guštera, koji živi na području pet indonezijskih otoka sadrži brojne vrste bakterija koje varanu ne škode.

Znanstvenici s virginijskog sveučilišta George Mason uspjeli su stvoriti sintetski spoj čija je baza molekula sadržana u gušterovoj krvi, a važno je da posjeduje antimikrobna svojstva. Učinkovito djelovanje su otkrili liječeći inficirane rane laboratorijskih miševa. Tvrde da je riječ o proteinu koji bi se u budućnosti mogao razviti u vrlo djelotvoran antibiotik. Vjeruju da je njihovo otkriće korak naprijed u nastojanjima da se pronađu novi, neophodno potrebni antibiotici za liječenje opasnih multirezistentnih patogenih bakterija.

U stražnjem spremniku usne šupljine komodskog varana nalazi se više od 80 bakterijskih sojeva. Neki od njih kod plijena uzrokuju trovanje krvi ili sepsu, no ovim gušterima-mesožderima te bakterije ne škode, što znači da su na njih imuni.

Znanstvenici s virginijskog sveučilišta su iz histonskog proteina H1 proizveli sintetski peptid i nazvali ga DRGN-1. Primijenili su ga u liječenju rana na miševima inficiranim dvama bakterijskim sojevima, poznatijim kao "superbakterijama" - Pseudomonasom aeruginosom i Staphylococcusom aureusom ili MRSA-om. Spomenute dvije bakterije vrlo je teško iskorijeniti jer su razvile specifičnu otpornost na sve poznate antibiotike stvaranjem kolonija u obliku lanca ili grozda, a one su rezistentnije na antibiotike od samo jednoga bakterijskog soja.

Voditeljica studije Monique van Hoek kaže kako je istraživanje pokazalo da je peptid DRGN-1 dvojako pomogao u zacjeljenju rana na miševima: svojim antimikrobnim djelovanjem, ali i poticanjem migracija stanica kože, što je u konačnici rezultiralo zacjeljenjem rana. Peptidi su, naime, gradivna jedinica svake stanice, značajni za mnoge prirodne procese na koži, poput proliferacije i migracija stanica, procesa zarastanja te sinteze i regulacije proteina.

Unatoč tomu što je studija provedena na laboratorijskim miševima i samo na dvama bakterijskim sojevima, američki znanstvenici vjeruju da DRGN-1 obećava i da će se u daljnjim istraživanjima pokazati uspješnim u liječenju inficiranih rana, osobito kada su posrijedi "superbakterije". Razultati istraživanja objavljeni su na online stranici interdisciplinarnog časopisa "npj Biofilms and Microbioms".