Zagorska pasionska baština

Tko još nije na zagorskim cestama naišao na putno raspelo? U raznim mjestima zovu ih različitim imenima: križ, Jezuš, Isus, poljski križ, krajputaš... 

Ali oni uvijek imaju isti smisao, kako kaže župnik iz Kraljevog Vrha don Ivan Hrastović: podsjećaju čovjeka kako je sposoban napraviti svakakva zla i ostati nekažnjen po ljudskim zakonima, ali uvijek na kraju uvijek ostaje sam sa svojom savješću i samo beskrajnom ljubavlju može dobiti oprost  jer nije znao što čini.

O vremenu  nastanka ne postoje točni podaci za sve, ali kako mještani prepričavaju sjećanja svojih baka i djedova, može se s priličnom sigurnošću ustvrditi da ih je većina nastala krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Obično je vlasnik ˝grunta˝ na kojem je podignuto i vlasnik raspela.

No to znači i posebnu odgovornost, jer su državne i crkvene vlasti izrijekom obvezivale da će podignuto raspelo vazda održavati i u redu držati, kako doznaje Vitomir Slavko Zamuda, zaljubljenik i danas sigurno najbolji poznavatelj klanječkiih 'poklonaca, kojih je pronašao, opisao i poslikao 32, te svu tu dokumentaciju povezao i uvezao u knjigu.

Sreća je da ima podršku ravnateljice Kulturnog centra Klanjec Snježane Ricijaš Hrvatin, s kojom je godinama radio prije odlaska u mirovinu, a danas zajedno organiziraju različite događaje posvećene upravo zagorskim ˝putnim križima˝, te daju sve od sebe kako bi ih dodali na popis zaštićene kulturne baštine.

Još jednu reprizu emisije u kojoj je ova reportaža možete vidjeti iznimno na Uskrsni ponedjeljak na HRT4, a sve ostale emisije 'Alpe Dunav Jadran' možete vidjeti u videoteci HRTi.