'Život bez glasnica'

Dugotrajna promuklost jedan je od znakova da treba posjetiti liječnika. Upravo su to taj simptom mnogi zanemarivali i dočekali ono najgore - odstranjivanje govornog organa. 'Život bez glasnica' naziv je dokumentarnog filma u kojem se upoznajemo sa životom laringektomiranih osoba. 

Zbog karcinoma na grlu, u potpunosti im je odstranjen govrni organ. Oni su sada laringektomirane osobe. A osobe poput Tamare Živković Ivanović uvelike im pomažu da unatoč tomu, kvalitetno žive. Tamara je  logoped u fonijatrijskom centru klinike  za bolesti uha, nosa i grla i kirurgiju glave i vrata kliničkog bolničkog centra Zagreb. Također je i potpredsjednica  Hrvatske  zajednice laringektomiranih osoba.

Ona posebnost koju takve osobe imaju je promijenjen put disanja, oni dišu kroz jedan otvor na vratu koji se zove trahostoma, izgube mogućnost glasnog govora, moraju se učiti gutati, ne mogu plivati, izgube osjet mirisa itd, ima puno posebnosti, odnosno otežavajućih okolnosti koje jedna laringktomira osoba prođe, objašnjava Tamara.

U Hrvatskoj je trenutačno oko tisuću takvih osoba. Mnogima nam je još uvijek malo poznato što sve prolaze  i na koji način funkcioniraju laringektomirane osobe. Uvid u njihov život pruža nam dokumentarni film 'Život bez glasnica' kojeg su autori upravo Tamara Živković Ivanović i prim. dr. Miloš Manestar.

Želja im je i da se sve laringektomirane osobe uključe u klubove laringektomiranih kojih ima po cijeloj Hrvatskoj. Jer u zajedništvu, u dijeljenju iskustava lakše je, kažu, prebroditi prvotnu depresiju  i vidjeti da, sve ono što im se čini nemoguće poput govorenja, pjevanja, plivanja... uistinu postaje moguće unatoč odstranjenom govornom organu.