Život na otoku

Odmor na otoku, daleko od gradske vreve - san je gotovo svakoga, željnog odmora. No, kada je u pitanju život - mnoge on ipak odvede daleko od otočne oaze.
Priča s otokom i gradom Malim Lošinjem posve je drugačija. Mladi se vraćaju. Nakon školovanja u većim gradovima - odlučuju se, sve više, vratiti svom otoku. Dokazuju to primjeri mnogih mladih obitelji. Iako su imali mogućnost otići, ipak su ostali na arhipelagu. 'S obzirom na to da se radi o otočnoj sredini, mi smo na neki način uvijek skeptični jer trendovi pokazuju da mladi odlaze i da krivulja pada. Međutim, prema posljednjem popisu u gradu živi 8300 ljudi. Od toga je čak 1300 mladih u obrazovnom sustavu. U posljednjih nekoliko godina prkosimo opadajućem trendu te se brojka novorođene djece kreće između 55 i 65', kaže Ana Kučić, gradonačelnica Malog Lošinja. I nije da se vraćaju samo domaći. Za život na otoku odlučila se i Zagrepčanka Matea Židanić: 'Kažu da tko popije vodu s Lošinja, uvijek se vrati. Ja bih rekla da sam popila malo više vode, a razlog je jednostavan. Nakon završenog turistićkog fakulteta, dobila sam posao u Jadranci i odlučila ostati. To je sigurno najbolja odluka.'

Ali ni Matea, ni mnogi drugi mladi s otoka ne bi ostali da uvjeta nema. Riječ je naravno o osiguranom poslu i stambenom pitanju. Najveći broj stanovnika posao je pronašao, logično, u turizmu. 'Imamo oko 700 stalno zaposlenih. U sezoni je još dva puta toliko sezonaca. Sezona se produžuje tako da je velika šansa da će velik broj njih prerasti u stalne, zato što planiramo otvaranje novih kapaciteta.', objašnjava Sanjin Šolić, predsjednik Nadzornog odbora Jadranka hotela.

Ulaže se tako na otoku u nova radna mjesta, zdravstvo, školstvo. A grad se trudi mladim obiteljima osigurati i krov nad glavom. Zbog svega navedenog ne čudi brojka mladih na otoku. U gradu postoji osnovna i srednja škola, a i vrtić se proširuje zbog nedostatnog broja mjesta. U Malome je Lošinju Dom zdravlja - s još četiri ispostave na otoku i onima pripadajućim. Ustanove su pod županijskim patronatom, no i sam grad izdvaja dodatna sredstva. 'Iz godine u godinu izdvajamo milijun i pol kuna kako bi osigurali funkcioniranje Centra za hemodijalizu, dolazak različitih specijalista, ortopeda, otorinoralingologa, medicinskih sestara na našim otocima, ali i hitnu medicinsku pomoć kao i rad treće smjene.  Kako bi naši građani imali sve ovdje na otoku i da bi što manje imali potrebu odlaska u Rijeku i do drugih centara', ističe gradonačelnica. I kada se sve zbroji i oduzme - ne čudi činjenica da otok i dalje živi. Mnogo je do vode koja se prvi put kuša - no mnogo više u ulaganju i trudu ljudi koji mir i mirise svoga otoka ne bi zamijenili gužvom velegrada i to samo zato što to moraju.