Život iz romana

'Nad varaždinskim bregima sunce lepo sveti, proljeće je 1917., ožujak je 29. I baš taj dan rodilo se pri Zeljakima jedno malo dete, rodil se je dečec mali, Marko su mu ime dali…' stihovi su pjesme koju su gospodinu Marku Zeljaku za stoti rođendan darovali prijatelji iz doma umirovljenika Sv. Ana u zagrebačkom Sigetu.

Posljednjih 16 godina živi u domu i sve što je proživio, ali i preživio, i danas pamti do najsitnijih detalja. Kao dijete siromašnih roditelja mogao je tada birati između dva životna poziva: otići u vojnike ili svećenike. I otac je poslao Marka u vojnike. Godine 1935. postao je pitomac Pješadijske podoficirske škole Kraljice Marije u Ilici 242 u Zagrebu, a kada je položio narednički ispit, prijavio se u zrakoplovstvo. Drugi svjetski rat proveo je u sovjetskim logorima i kući se vratio 1947. O gospodinu Zeljaku i njegovu ratnom drugu prije deset godina snimljen je dokumentarac čija je svrha bila pokazati kako se negdašnji ljuti protivnici pomire, kao primjerice njemački i britanski piloti koji se redovito sastaju i razmjenjuju sjećanja. U Marku Zeljaku nema životne gorčine i nikada je nije bilo. I unatoč svemu, ostao je zdrav. Nakon rata završio je Filozofski fakultet i postao profesor povijesti, književnosti i ruskog jezika. Mirovinu je dočekao kao  knjižničar u Državnom hidrometeorološkom zavodu. Ima sina i unuke.