Što čitati: roman o strastvenom i pustolovnom novinaru ili humornu priču u vrijeme grčka krize

Književna kritičarka Jagna Pogačnik redovito, utorkom, u emisiji Dobro jutro, Hrvatska preporučuje što čitati.

Danas preporučuje roman o čovjeku koji je zaluđen Dubrovnikom i priču koja prati životni put jednog nezaposlenog tiskara.

Ivan Salečić - Glava lava

Ivan Salečić je dugogodišnji urednik i kolumnist 'ženskih magazina', po struci psiholog. Ovo je njegov prvi roman. 400 stranica dugačak i vrlo pismen i vješto ispripovijedan roman u kojem se 'križaju' pripovjedač koji s autorom dijeli (samo) ime i prezime i Ivan Gundulić. Sve se vrti oko zapravo glavne teme Grada odnosno Dubrovnika. Koncept spajanja nespojivog u ovom je slučaju upalio, dapače srastao u vrlo skladnu, vrlo zabavnu i vrlo pametnu cjelinu.

Roman ima dvije paralelne fabule - u jednoj pratimo turbuletnu dionicu života medijskog djelatnika I.S., čija karijera u jednom web portalu zadobiva tipične uzlazne i silazne putanje, kako profesionalne, tako i financijske. Nešto slično događa mu se i privatno, u vezama koje nastavlja, započinje ili prekida, čineći pogrešne korake, ali i vrlo romantične geste. Taj je pripovjedač, koji živi vrlo aktivno i kreće se od Zagreba do Rige ili Beograda, ima svoju opsesiju Dubrovnikom zbog koje se odlučuje na kupovinu i uređenje stana u staroj jezgri, što sa sobom donosi brojne komplikacije, ali i jedan vrlo konkretan kredit.

Ovako svedeno na tu fabularnu dionicu, ispada da je riječ o vrlo dinamičnoj, urbanoj i kritičnoj priči u kojoj se zrcali tranzicijsko vrijeme s naglaskom na medijsku industriju te, dodatno, osobnost jednog 'japija' koji ne zna što će sa svojim nemirom, pa se fokusirao na dubrovačku investiciju. Umetanjem, odnosno izmjenama s dionicama koje nas odmiču u 17. stoljeće, a više je nego jasno kako je za njih bilo potrebno i određeno znanje, a ne samo imaginacija, 'Glava lava' se transformira u vrlo pomno promišljen i dorađen koncept u kojem se spajaju suvremenost i povijest, trendovsko i tradicionalno.

Gundulić, točnije njegova obitelj, s naglaskom na sinove, u svojim je dionicama više Mačica, kako su ga nazivali, nego nekakav književni bard. Pred smrt, koncentriran na 'porod od tmine' koji ne predstavlja samo njegove rane radove, nego i svojevrsno obiteljsko prokletstvo, kao i njegovi sinovi predočeni u nekim svojim intimnim ponorima, postaje vrlo uvjerljiv, nimalo pretjeran i zapravo vrlo suvremen lik koji se više nego dobro 'slaže' sa svojim paralelnim pripovjedačem iz suvremenosti. Dubrovnik, sa svojim Stradunom na kojem će jedan drugome povremeno mahnuti iz raznih vremenskih dimenzija, kosturima zakopanim u stare zidine, turistima, prolaznicima i onima koji mu doista pripadaju, legendama i 'pravom' poviješću, precizno je locirano žarište u kojem se križaju sve te energije prošlog i sadašnjeg, mračne strane društva koje nisu rezervirane samo za vrijeme u kojem živimo i paralelizmi koji je moguće uspostaviti.


Makis Tsitas - Bog mi je svjedok


Roman suvremenog grčkog autora, nagrađen 2014. Europskom nagradom za književnost što je potaknulo njegovo prevođenje na više jezika. Bazira se na humoru, premda tema nije nimalo smiješna; godina je 2004., vrijeme 'grčke krize'. Glavni lik romana Hrisovalantis, tipični je tranzicijski lik, pedesetogodišnji tiskar koji je promijenio mnoga radna mjesta otkad je njegov poslodavac bankrotirao, da bi na kraju ostao nezaposlen. On je neka vrsta suvišnog čovjeka našeg doba; njegova su umijeća i znanja nepotrebna. Živi s roditeljima i dvjema sestrama, također nezaposlenim ili povremeno zaposlenim, opsjednut je ženama, isprva djeluje kao iritantan lik. Roman je oblikovan kao fragmentirani monolog jednog lika i njegovih bilješki u koje su upleteni mnogi drugi likovi i koji reflektira društveni kontekst današnje Grčke.