Restauracija starih rukopisa: Umjetnost znanja, mirne ruke i strpljenja

Državni arhiv u Pazinu, osim što čuva stare knjige i rukopise, on ih i restaurira. Riječ je o neobičnom poslu koji zahtijeva znanje, mirnu ruku i veliko strpljenje.

Pisac Mihail Bulgakov pisao je da rukopisi ne gore, no čini se da izvrsno plivaju. Prvi korak u procesu restauracije je - pranje. U ovom slučaju, samo ako to dopusti kemičarka Sanja Šetić, viša restauratorica Državnog arhiva Pazin.

'Ako je u pitanju knjiga treba ispitati svaki list, morate znati da su pisari, autori tih knjiga i oni su se mijenjali, a i ako je bio isti pisar mijenjala se tinta. Znači ako imate topivu tintu ne smijete upotrebljavati ni ljepila, ni tvari koje sadrže vodu, isto tako ispiranje u vodi nije dobro i tako'.

Topi se starija tinta, tzv. redovnička, rađena prema venecijanskom receptu. Novija, ona koja se od 19. stoljeća proizvodi prema njemačkoj recepturi dobro podnosi vodu. Ali stariji, ručno rađeni papir kvalitetniji je od novijeg, strojnog. Knjige iz 18. stoljeća tako je ponekad lakše restaurirati od onih nastalih nakon Drugog svjetskog rata. 'Tu je došlo do drastičnog pada kvalitete papira zbog načina proizvodnje gdje su prirodna ljepila zamijenjena kolofonijem koji sam reagira i utječe na celulozu tako da pojačava kiselost', objašnjava Šetić.

Takav papir, naime, jede sam sebe. Kako bi nadopunio oštećena ili nestala mjesta restaurator Aldo Prenc koji kod restauracije, ponajviše matičnih knjiga iz župnih ureda i statusa anemarum, koristi razne vrste japanskog papira. Riječ je o papiru nekad toliko tankom da je gotovo proziran. Faze rada su vrlo diskutabilne, i sve ovisi o oštećenjima papira, njegovoj lomljivosti i dehidraciji. Na nekim se matičnim knjigama potrebno zadržati mjesec dana, a ponekad i dva, čak i tri, pojašnjava Aldo Prenc, viši restaurator s Državnog arhiva Pazin. Nakon popunjavanja i ojačavanja papira slijedi preša, a potom uvezivanje.

Rukopis notara iz 17. stoljeća ima dvije tisuće araka te nove drvene korice s drevnim čavlićima. Kada je potrebno Aldo sam izrađuje i kutije za knjige. Veže se uz imena ispisana na stranicama kao svojevrsnu zaslugu da se ovim autorima produlji vijek te kao sjećanje na ljude koji su nekada postojali.