Ljudski njuh nije inferioran životinjskom

Američki znanstvenici tvrde da ljudi ne bi trebali zavidjeti sisavcima na odličnom njuhu, čak ni psima i štakorima, koji navodno imaju najviše njušnih stanica jer u tome nisu od njih inferiorniji. 

Inferiornost čovjeka u odnosu na životinje, kada je posrijedi sposobnost razlikovanja čitave palete mirisa puki je mit koji se njeguje od 19. stoljeća. Tada se vjerovalo da je čovjek razumno biće kod kojega razum dominira nad njuhom, smatranim isključivo animalnom karakteristikom, objasnio je profesor psihologije na Sveučilištu Rutgers u američkom New Jerseyu John McGann. On je i glavni autor istraživanja utemeljenih na nizu ranijih studija.

Zapravo ljudski olfaktorni bulbus (dio mozga) koji prenosi signale iz nosa na obradu u druga moždana područja da bi se omogućilo prepoznavanje mirisa, puno je razvijeniji nego što se dosad vjerovalo te sadrži jednak broj neurona kao i olfaktorni bulbusi ostalih sisavaca, tvrdi McGann. Dakle, po sposobnosti detektiranja i razlikovanja mirisa ljudi se mogu usporediti s psima i štakorima koji se smatraju najboljim njuškalima u životinjskom svijetu, kazao je američki znanstvenik. On i njegovi kolege tvrde da ljudi mogu razlikovati milijardu različitih mirisa, što je puno više od 10.000 spomenutih u udžbenicima psihologije.

McGann tvrdi da je ljudski njuh puno osjetljiviji na neke mirise od pasa ili štakora. Dodaje da psi najbolje otkrivaju i razlikuju miris urina, no da je ljudski njuh puno osjetljiviji kada su posrijedi, primjerice, mirisi iznimno dobrog vina.

Predrasude o ograničenosti ljudskog njuha sežu još iz doba djelovanja francuskoga neurologa i antropologa iz 19. stoljeća Paula Broca. Po njegovu mišljenju ljudskoj je vrsti za preživljavanje potrebna inteligencija, a ne njuh. Ta je tvrdnja utjecala i na velikoga austrijskog psihoanalitičara Sigmunda Freuda, koji je smatrao da prikraćenost olfaktornim osjetilima ljudska bića čini podložnijima mentalnim bolestima, podsjeća McGann. Tu su teoriju znanstvenici desetljećima podupirali kroz genetička istraživanja. Otkrili su da štakori i miševi posjeduju gene koji djeluju na milijun različitih čulnih senzora što ih aktiviraju mirisi, u odnosu na samo 400 kod ljudi.

McGann tvrdi da ništa ne 'drži' tvrdnju po kojoj puno veći olfaktorni bulbus u odnosu na ostali dio mozga omogućuje i bolje razlikovanje mirisa. Objasnio je i da je mogućnost osjeta velikog broja mirisa znatno utječe na ljudsko ponašanje te potiče sjećanja i emocije, što je vrlo važno u liječenju PTSP-a. Gubitak osjeta mirisa, koji se s godinama smanjuje, može upućivati na probleme sa sjećanjem i neurološke bolesti poput Alzheimerove ili Parkinsonove, otkriva studija, čiji su rezultati objavljeni u stručnome američkom časopisu Science.