Ozaljski kulturni krug

U dvorcu Zrinskih i Frankopana u Ozlju smjestio se Zavičajni muzej u kojem se može razgledati vrijedan stalni postav, a u galerijskom prostoru i posebne izložbe. U jednoj vitrini izložena su djela pisana na zanimljivom jeziku koji sadržava elemente naših triju narječja. Riječ je o baroknoj hrvatskoj književnosti iz 17. stoljeća.

Stari grad Ozalj prvi se put spominje u dokumentu iz 1244. kada je bio slobodni kraljevski grad. No na klisuri iznad Kupe živjelo se već u prapovijesno doba, pa je to najstarije naselje u ovom dijelu Hrvatske. Osobito je bogata ostavština obitelji Zrinski i Frankopan. U 17. stoljeću upravo je Ozalj bio prijestolnica Hrvatske i jedno od najvažnijih kulturnih središta u zemlji, sjedište ozaljskoga književnog kruga ili  zrinsko-frankopanskog književno-jezičnog kruga. 'To je jedan pojam koji govori ne samo o povijesti nego i o književnosti koja nastaje u 17 i 16. stoljeću. To su djela koja su pisali Zrinski i Frankopani ne jednom jeziku koji je specifičan zbog tronarječnog hrvatskog govora koji se ovdje spaja, prirodno miješa i kojeg ljudi do dan danas govore u ozaljskom području i jednim dijelom u karlovačkom području.', objašnjava Stjepan Bezjak, ravnatelj Zavičajnog muzeja Ozalj.

Jezik je to koji sadržava elemente čakavštine, štokavštine i kajkavštine iznimno je bogat. U spjevu Nikole Zrinskog 'Adrianskoga mora sirena' odnosno Sireni Jadranskoga mora veliča se junačka pogibija njegova pradjeda Nikole Šubića Zrinskog Sigetskog. Ovo djelo Mađari smatraju vrlo vrijednim u svojoj književnosti, a istodobno je i jedno od najvažnijih u hrvatskoj književnosti 17. stoljeća. Nakon tragedije Zrinskih i Frankopana, smaknuća Petra i Frana Krste u Bečkom Novom Mjestu, više ništa nije bilo kao prije - nestale su dvije najmoćnije hrvatske obitelji. Za proučavanje ozaljskoga književno-jezičnog kruga mogu poslužiti i djela naših prvih jezikoslovaca Ivana Belostenca i Andrije Jambrešića te knjiga Croatia Rediviva, Oživjela Hrvatska, Pavla Rittera Vitezovića.