Čitajte napeti detektivski roman i priču o kompliciranom odnosu majke i kćeri

Književna kritičarka Jagna Pogačnik redovito u emisiji Dobro jutro, Hrvatska preporučuje što čitati.

Danas preporučuje kriminalistički roman kanadske Agathe Christie i roman prvijenac Sanje Vučković.


Louise Penny - Dugo putovanje kući


Louise Penny
kanadska je autorica kriminalističkih romana, čija je radnja smještena u pokrajinu Quebéc, a središnji lik glavni je istražitelj Armand Gamache. Takvih je romana do sada napisala dvanaest i njima postigla neviđen uspjeh. Karijeru je započela kao radijska urednica, a nakon toga okreće se pisanju. Dobitnica je brojnih nagrada u žanru kriminalističkog romana, uključujući nagradu Agatha za najbolji krimi roman kao i prestižnu nagradu Anthony. Njezine su knjige prevedene na 28 jezika. Prije nekoliko mjeseci predstavljali smo njezin roman 'Kako ulazi svjetlost' koji nas je uveo u božićni ugođaj i upoznao s inspektorom Gamacheom, koji je tada osim tajni visoke politike raspetljavao priču o poznatim kanadskim petorkama. Inspektor Gamache moralno je središte, skroman, dobrodušan i pametan, drži se staromodnih uvjerenja, opsjednut je sumnjama, stalo mu je do svakog čovjeka. On je netipičan inspektor krimića koji vjeruje da zlo ima svoje granice i pogađa ako pobjeđuje tama, a zlo nema granica.
U ovome nastavku inspektor Armando Gamache odlazi u zasluženu mirovinu koju nastoji provesti u selu Three Pines, premda je to i neobično selo mjesto nekih od njegovih istraga, između ostalog i one o kojoj smo čitali u 'Kako ulazi svjetlost'. U selu živi Armandova prijateljica Clara, slikarica neobičnog stila koja je postala slavna zahvaljujući nastupu u jednom TV showu, što se nije svidjelo njezinom suprugu Peteru, također priznatom slikaru, pa je odlučio da se razdvoje na godinu dana i tek kada se ponovo sretnu odluče što će dalje. Kad se nakon godinu dana nije se pojavio, njegova je supruga zabrinuta i tu u priču ulazi inspektor koji prekida mirovinu jer ne može odbiti prijateljicu, sa svojim pomoćnicima, i kreće istraga i potraga. Na prvi pogled se čini kako je to lagan slučaj za inspektora koji se bavio mnogo složenijim problemima od onih bračnih o nestalom partneru, no roman polako postaje sve nepredvidljiviji, jer kad mu uđe u trag postepeno se otkriva kako Peter očito od nečega bježi po cijelom svijetu.
Otkriva se da je Peter bio u Parizu, Veneciji i Firenci, ali tragovi vode i do jednog malog škotskog grada  i u prilično surovi dio Quebeca, što zbunjuje inspektora. Inspektor i Clara nađu se u vrlo pustom i prokletom kraju za kojeg se priča kako su ga prvi pomorci nazvali zemljom koju je Bog dao Kajinu. Osim same istrage i potrage za nestalim mužem, roman 'Dugo putovanje kući' je prepuna dionica o slikarstvu, ne samo u smislu umjetnikova razmišljanja o umjetnosti i traženja svoga puta, nego je tu i mnogo informacija o kanadskim umjetnicima. Spoznaja koliko umjetnost može biti ispunjavajuća, ali i razorna i koliko stvaranje umjetničkog djela može biti mukotrpno. U romanu je opisan odnos ljubomore među umjetnicima i pitanje vječne slave. Kako to biva u dobrim krimićima, polako i sigurno otkrivaju se raznorazne tajne, povezane uz ljubomoru, osvetu, ubojstvo.


Sanja Vučković - Crveno laž, crno istina

Sanja Vučković umjetnička je direktorica Centra za kreativno pisanje u Zagrebu, kroz koji su prošli vrlo kompetentni voditelji radionica i hrpa polaznika, od kojih su neki u međuvremenu objavili i svoje knjige. U posljednjih desetak godina organizirala brojne tečajeve pisanja, predstavljanja polaznika i njihovih radova, tribine i književne večeri, no i pisala. Njezina prva knjiga 'Crveno laž, crno istina' rubni je prozni žanru koji može funkcionirati kao kratki roman, no isto tako može ga se čitati kao zbirku poetičnih proznih slika. Tema je mučna i takav je ton ove proze u cjelini; riječ je o patološkom odnosu majke i kćeri, jednom od onih inače kompliciranih odnosa na kakvima se bazira ljudska povijest, ali i brojna književna djela.

Taj se odnos, posve minimalistički sveden na niti stotinjak stranica knjige i kratke prozne pasaže koji ponekad imaju tek nekoliko redaka, bazira na ne-ljubavi, odnosno mržnji i zlostavljanju. Majka-sadist i kćer-žrtva, njihova mučna svakodnevica u kojoj su scene obiteljskog nasilja jedina konstanta koja obilježava život, protagonistice su romana u kojem je sve svedeno na zastrašujuće slike njihovog odnosa, na ono neizgovoreno, ali itekako prisutno u svijesti obje protagonistice. Hrabro suočavanje s temom kojoj se prilazi bez ikakva kalkuliranja i nekog šireg konteksta koji bi svemu dao određena razjašnjenja i opravdanja. U prvom dijelu majka je promatrana kroz vizuru djevojčice, kasnije djevojke i žene, dok se u drugome pojavljuje i majčina perspektiva, koja ne opravdava, ali ipak ponešto objašnjava.