'Netko piše, netko pjeva, netko pleše, a ja kopam'

Netko piše, netko pjeva, netko pleše, a ja kopam, ističe Danijela Torjan, gošća u emisiji Radio Rijeke 'Klasa optimist'. Ona se bavi urbanim vrtlarenjem, a svoj je vrt napravila u samom centru grada, u godinama zapuštenom dvorištu.
Danijela Torjan prije četiri godine doselila je u centar Rijeke, iznad Stuba Marka Remsa, a iza njezine kuće nalazilo se dvorište stotinjak kvadrata veliko i potpuno zarastao. Bilo je tu smeća, građevinskog otpada, skupljale se životinje.

'Kako sam oduvijek željela živjeti na selu, odlučila sam selo dovesti u grad i napraviti vrt. Počela sam to čistiti, no susjedi nisu bili oduševljeni time, govorili su mi da to nije moje. Zatim sam odlučila raspitati se o toj čestici, priča Danijela. Pronašla je zemljišne knjige i vidjela da čestica nije ni u čijem vlasništvu, stoga je kontaktirala Grad i javnim natječajem uzela je u najam na deset godina.

Avantura je počela tek tada – stotinu kvadrata napuštenog terena koji 40 godina nitko nije čistio. To je bio pravi posao! Računala sam da smo 60 vreća šute odnijeli. Bilo je to svega: raznog smeća, grane, stare špine..., prisjeća se naša gošća.

Nakon što je teren bio očišćen, Danijela je odlučila napraviti vrt, a da bi joj to uspjelo, morala je naučiti sve o biljkama i poljoprivredi. Čitala je, educirala se, počela ići na radionice i tečajeve na kojima je puno toga naučila. Sve mi je bilo nepoznanica jer ja sam isto nekad sve kupovala u marketu, smije se Danijela. Danas, u centru grada, Danijela ima svoj vrt: sadi povrće, začinsko bilje, cvijeće...

No tu njezina incijativa nije stala – saznala je za Udrugu Šarolija i odlučila svoje slobodno vrijeme posvetiti djeci. Volontira u sklopu programa 'Moje mjesto pod suncem' te s djecom provodi kreativne radionice. Ono što Danijela u budućnosti želi, kada dođe vrijeme za mirovinu, jest posvetiti se edukaciji djece. Želim naučiti djecu kako nastaje povrće, kako nastaje ono što jedemo, od čega možemo napraviti ručak ili čaj. Onaj tko stvara vrt, vjeruje u budućnost, kaže Danijela.

Danijela svojim primjerom pokazuje koliko je važno da svatko od nas učini malu promjenu u društvu koja je korisna široj zajednici. Smatram da svaka osoba može naći malo vremena koje može posvetiti susjedu, svom dvorištu, kućnim ljubimcima, bilo kome… Ljudi su se pretvorili u profesionalne kritičare i treba nam malo pozitive. Uvijek nešto možemo sami promijeniti, na nešto uvijek možemo utjecati. Svatko od nas da bar jednu malu promjenu napravi - nešto će se pomaknuti, zaključuje Danijela.