Dalmatinski buhač - zaboravljeni insekticid koji su koristili naši stari

Buhač ili dalmatinska ivančica nekada se uzgajao u velikim količinama i bio izvor prirodnog insekticida. Na našoj obali i otocima ova je biljka i danas prisutna, a raste kao samonikla biljna vrsta.
Na otoku Hvaru cvijetaju brojne mediteranske kulture. Svoje mjesto pod hvarskim suncem ima i ovaj, pomalo zaboravljeni cvijet Dalmatinski buhač. Buhač je bio važan, naročito za sela Brusje, Grablje i Selca. I onda su uvijek tražili neku kulturu od koje bi mogli živjeti. Tako je najprije bio buhač, onda je došao ružmarin, a poslje levanda, objašnjava profesor biologije Matko Roić.

Prije Drugog svjetskog rata Dalmacija je po uzgoju buhača bila druga regija na svijetu, iza Japana, a proizvodilo se i do 250 tona cvjetnog praha godišnje. Buhač je endem Dalmacije, kao insekticid piretrin 1 i piretrin 2 otkrio je hrvatski nobelovac Ružička, dodaje profesor.

A onda je buhač zamijenjen je sintetičkim insekticidima. Stigao je i turizam. Danas ga na otoku Hvaru više nitko ne sadi. Ostali su doduše, ovi suhozidi, kao kameni spomenici otočnom težaku.

U proizvodnji je sada buhač iz Kenije, koja je najveći proizvođač na svijetu, Japana i Koreje. A u Koreji se čak zove Dalmatinski piretrin, ističe Matko Roić.

Ako ćete u šetnji otokom sami ubrati ovaj prirodni insekticid, evo na kraju savjet sakupljačima ljekovitog bilja. Da ne čupaju korjenje, da paze da se biljka ponovno obnovi i da uzmu onoliko koliko im treba, apelira profesor Roić.