Što čitati: roman prepun osebujnih likova ili nezaobilazno djelo o holokaustu i umjetnosti

Književna kritičarka Jagna Pogačnik redovito u emisiji Dobro jutro, Hrvatska preporučuje što čitati.

Danas preporučuje dva romana koji nas vraćaju u prošlost.


Saša Stanišić - Uoči slavlja


Saša Stanišić rođen je u Višegradu, a od 1992. živi u Njemačkoj. Njegov prvi roman 'Kako vojnik popravlja gramofon', u kojem je iskoristio elemente svoje autobiografije, dobitnik je brojnih uglednih književnih nagrada te je preveden na 31 jezik. Roman 'Uoči slavlja' osvojio je jedno od najznačajnijih njemačkih literarnih priznanja, nagradu Sajma knjiga u Leipzigu. Danas je Stanišić velika njemačka i europska književna zvijezda.

Noć je uoči slavlja Anindana u provincijskom njemačkom mjestašcu Fürstenfeld, blizu granice s Poljskom. Jedina su atrakcija tog mjesta dva jezera koja čuvaju svoju legendu nastanka. Nitko od mještana nije posve siguran što se slavi, ali znaju da to postoji kao nekakva tradicija. Premda selo naizgled spava, neki njegovi stanovnici nisu sigurni ni je li im ova noć uoči slavlja zapravo posljednja, noć prije kraja svijet.

Na prvi pogled, političke mijene i potresi nisu ostavile osobitog traga na ritmu života te male zajednice koja je nekoć pripadala DDR-u. Selo živi svoju rutinu, dosadnu i učmalu, ispod koje vriju strasti, čežnje, nade i strahovi. Čitava je radnja zbijena u noći uoči mjesnog slavlja; noć prije svi su protagonisti dosta zauzeti, svatko od njih želi nešto obaviti ili riješiti upravo te noći i pitamo se hoće li uspjeti.

Galerija sasvim osebujnih karaktera: bivši potpukovnik istočnonjemačke vojske, koji ne zna gdje bi prije pucao, u aparat za cigarete ili u sebe sama;   tinejdžerka Anna koja pokušava spoznati prošlost svoje obitelji i vlastitu budućnost; Johann, zvonarski naučnik; njegova majka arhivistica; udovac koji se propio; gospođa koja vodi ženidbenu agenciju; lokalna slikarica koja pokušava naslikati selo u mraku iako noću ne raspoznaje boje; seoski poštar koji uzgaja kokoši i svi ga sumnjiče da im je čitao poštu; čak i jedna lisica u potrazi za hranom koja poznaje sve seljane koje promatramo kroz njezine oči. Ona prolazi kroz prošlost i na svome repu nosi povijest cijelog svijeta.

Pripovjedač poput kroničara obaviještava o svakome od njih, iznosi njegove mane i vrline, počinje otkrivati i djeliće životne stihije svakog od likova romana. Sudbine svih svojih junaka Stanišić dovodi do trenutka u kojem istovremeno uspijeva uznemiriti i nasmijavati čitatelje. Noć je probudila uspavane duhove: na površinu izbijaju stare legende i sjećanja. Suptilna duhovitost  i suosjećajnost prema likovima. Svakom od njih autor pristupa  s naklonošću. Shvaća ih ozbiljno, ali opisuje ih s puno humora.

Roman mozaične strukture: glavni pripovjedni tok stalno presijecaju pasaži u kojima se elaboriraju i seoski tračevi, mitološke epizode, citati iz povijesnih dokumenata...Stvarajući lokalni svijet malog fiktivnog sela koje može biti bilo gdje, stvaraju se detalji drugih sela na drugim mjestima, univerzalna priča. Priče i legende, bajke, praznovjerja, predrasude i skrivene priče prošlosti koje nam prikazuju život sela prije sadašnjih stanovnika koji pokušavaju dočekati nešto bolje za sebe i svoje selo. Priče su to koje otkrivaju da su sve priče naših predaka i priče o nama.


Maria Angels Anglada - Violina iz Auschwitza


Maria Angels Anglada katalonska je spisateljica i pjesnikinja. Proslavila se 'Violinom iz Auschwitza', romanom koji je preveden na više od dvadeset jezika i ubraja se u nezaobilazno djelo o holokaustu i umjetnosti. Priča počinje u prosincu 1991. kada se u Krakowu održava poseban koncert povodom obljetnice 200 godina Mozartove smrti. Glazbenik iz trija na koncertu ugleda violinisticu Reginu koja ga impresionira svojom virtuoznošću i kao da prepoznaje zvuk njezine violine. Ona je nastala u nacističkom logoru Auschwitza i priča stravičnu priču o Danielu - židovskom graditelju violina.

Jednog dana Daniel u logoru dobiva nalog da za zapovjednika logora, koji je zaljubljenik u klasičnu glazbu, mora napraviti violinu tako savršenu 'kao da je Stradivarijeva'. Usred užasa i golemog straha Daniel uspije stvoriti violinu koja mu spašava život te još desetljećima kasnije govori o njegovoj sudbini. Potresna i istovremeno prekrasna priča o stradanju i snazi umjetnosti.