Dizajnerica s periferije

Svi dizajneri u Hrvatskoj slažu se da je konkurencija velika i da mnogo toga utječe na uspjeh. Može li vam na putu uspjeha zasmetati to što niste dizajner u središtu metropole, već na periferiji? Pogledajte na primjeru jedne od dizajnerica s periferije. 

U Petrinju se ekipa Dobrog jutra zaputila radi Kristine Zorčić. Supruge i majke dvije curice, diplomirane inženjerke tekstilne tehnologije. Kao dizajnerica dječje odjeće, Kristina je 10 godina radila u Zagrebu za jednu veliku tekstilnu tvrtku. No kada su na svijet stigle starija Gita i mlađa Vana, sa suprugom se preselila u rodnu im Petrinju. I posve neplanirano, uskoro je tu počela njezina samostalna dizajnerska priča.

Kada sam bila na porodiljinom s drugom djevojčicom, došla mi je ideja da napravim par majica starijoj kćerki koja je išla u vrtić. Ona je rekla da bi htjela da joj oslikam vilu na majicu… poslije sam stavila na Fejs, onako kako svaka mama stavlja slike. I to je vidjela jedna prijateljica, pa druga prijateljica… i to se zarolalo pa eto danas imam žene koje skupljaju moje vile majice i haljine kao Pokemone. Ja ih zovem skupljačice, prisjeća se Kristina kako je sve počelo. Odlučila se stoga u potpunosti posvetiti unikatnoj odjeći koju sama dizajnira, šije i oslikava.

Iako je, kako kaže Kristina, poznato da tko završi Fakultet ne zna šivati, ona je svladala i šivanje. Imala sam tu sreću, zapravo volju, da naučim sama i to mi je pomoglo u početku. Kada nešto stvarate nemate baš ni dovoljno novca da krenete odmah sa pravim biznisom nego idete kao 'one man band' i to mi je puno pomoglo. Sve je rukom oslikano, sve je satima i satima stvarano tako da je zaista svaki odjevni predmet poseban i nitko ne može reći da ima dvije iste haljine, uvijek nešto dodam, barem je jedan detalj drugačiji. Slika bojama za tekstila koje su toliko otporne da se slika preživi i iskuhavanje.

Premda se svega nekoliko mjeseci ozbiljno bavi vlastitim dizajnom, mnogi su ga već uočili na Internetu - na njezinom službenom Facebook i Instagram profilu. Javljaju mi se žene iz svih krajeva Hrvatske, od Hvara, Korčule, Dubrovnika, Splita, Istre, Rijeke, Slavonije… to su žene koje kad se jave jedanput, jave se još masu puta. U sklopu obiteljske kuće u Petrinji nedavno je otvorila i showroom. Tako se odjeća ovdje može i uživo vidjeti, isprobati.

Premda za sada ima samo pozitivne povratne reakcije onih koji nose njezin dizajn, kaže, itekako je otežavajuća okolnost biti dizajner koji se nalazi na periferiji. Zapravo je teško biti dizajner koji nije u središtu metropole. Tu ljudi ne da ne žele doći nego, nego nisu navikli. Navikli su odvest se do Zagreba, pola sata, obavit shopping i doći kući. Jednostavno nisu navikli da i ovdje ima nešto u ponudi. A teško je doći u Zagreb reći 'bok, čujte ja sam sad netko i idem nešto napraviti'

Za razvoj svog dizajna ima  mnogo planova, no korak po korak. Ono što je sigurno jest da će i dalje vječnu inspiraciju za stvaranjem prepoznatljive, unikatne odjeće pronalaziti u svojim djevojčicama.  Na kraju, ipak su najvažnije odlične ideje i ista takva: odlična i kvalitetna realizacija. Pa se i s periferije glas o njima, možda malo sporije, ali kad-tad, daleko čuje.