Moje pjevanje je moja ljubav

Nikola Tesla bio je veliki ljubitelj opere, pretplaćen na mjesto u njujorškom Metropolitanu. Stoga će večeras u zagrebačkom dvorištu Nikole Tesle (Vlaška 87) na obilježavanju njegova rođendana, u organizaciji Udruge Astralni genij, operne arije izvesti primadona Inge Heinl Stančić.

U Velikoj koncertnoj dvorani varaždinskog HNK uz klavirsku pratnju prof. solo pjevanja Darije Hreljanović, rođena Varaždinka uvježbava skori nastup. Od malih nogu sam počela pjevati i pjevanje je moj život, do dana današnjeg. Pjesma, muzika, što je nešto prekrasno, mislim, u životu što se može dogoditi svakom čovjeku, pjevaču… , iskreno kaže mezzosopranistica Inge Heinl Stančić.

Inge je nakon varaždinske Glazbene škole, na zagrebačkoj je Muzičkoj akademiji bila učenica Nade Puttar Gold, a diplomirala je u klasi Ljiljane Molnar Talajić. Nizala je uloge u Mariboru, Ljubljani, Zagrebu pa odlazi u slobodne umjetnike.  Prvi nastup vani bio je na Gmunden festivalu u Austriji, gdje sam pjevala Ebony i Azuccenu, znači Don Carla i Trubadur, Verdija. I od tamo sam krenula dalje, naravno, uvijek sam se vraćala u Zagreb, prisjeća se.

Profesorica Hreljanović tvrdi kako Inge Heinl ima najljepši belcanto, glas iznimnih mogućnosti, kakvim ne pjeva više nitko na ovim prostorima. On je toliko mekan, on je toliko baršunast, ogroman u svom baršunastom dijelu…  I tehnika i voluminoznost i muzikalitet i senzibilitet. I ona jednostavno osjeća, ona pripada tom svijetu…

Iz sjedišta u Milanu, odlazila je u nastupe diljem Europe i svijeta – od Australije do Amerike i Japana na čijim je pozornicama stekla međunarodnu slavu. Posebno mjesto u njezinu srcu ostavio je nastup u povodu posvećenja Pape Pija XI. u njegovu rodnu Desiu, zatim pripremanje uloge Azucene u  zagrebačkom 'Trubaduru' za svega pet dana. Rado se sjeća kako je na audiciji u Milanu za ulogu Amneris u Aidi kao čudom odabrana između 200 pjevača diljem svijeta.

Najpoznatija je po svojem verdijanskom repertoaru koji izvodi na najvišoj razini, što iziskuje trening vrhunskoga sportaša. Iako za sebe kaže da živi normalno – sa suprugom i četveronožnim ljubimcem, živimo malo tu malo tam, putujemo puno, živi kao sportaš – vježba svaki dan. A pred nastup ne izlazi da ne priča s ljudima. Jer, kako kaže mora čuvti svoj instrument, ta dva mišića o kojima ovisi moj život, moj posao… Inge zapravo kaže da joj pjevanje nije niti posao, a nije niti hobi. Moje pjevanje je moja ljubav. Pritom ima svu potporu i ljubav supruga Zvonimira Stančića, stomatologa, kojega je otac odveo u operu sa svega tri godine. Sjećam samo jedne scene i to je bila Cavaleria Rusticana. I vidite život što donese, na kraju oženite opernu pjevačicu i shvatite da je taj prvi susret zapravo postao konstanta…

Trema pak pred nastup je za Inge Heinl Stančić normalna stvar, ali kad izađe na pozornicu doživljava samo ljepotu pjevanja. A to što se primadona, koja je najveće uspjehe karijere doživjela u inozemstvu, vratila u domovinu prava je sreća za ljubitelje opere.