'Ako sam mogla ja, onda možeš i ti'

'Šest milimetara' naziv je autobiografskog romana nekadašnje novinarke i autorice Josipe Pavičić. U njemu je opisala svoju borbu s teškom bolešću i sve izazove koje joj je život u tim trenucima donio.

Bilo je to prije tri godine. Tada se Josipa Pavičić, u svojoj 35., suočila s dijagnozom koja joj je promijenila poglede na svijet. Istog dana kada je doznala da boluje od raka, počela je zapisivati svoja razmišljanja, misli, strahove... Kada sam se suočila s dijagnozom prvotno sam bila u ogromnom šoku i mislim da je to faza koju prođe svaka od nas. Zapravo svaki čovjek koji se susretne s dijagnozom neizlječive bolesti. A onda sam imala svoje korake i sve sam to pomno opisala u knjizi.

Ipak, unatoč teškoj bolesti, imala je snage prepričati najteže trenutke. Njezina knjiga 'Šest milimetara' intimna je ispovijest o boli i pobjedi. U tim trenucima je jako malo ljudi znalo za to. Znao je to moj bivši suprug i nekoliko najbližih prijateljica. Bili su tu, bili su blizu, bili su prekrasni. Međutim ja sam bježala u svoju izolaciju i sama sebi najviše pomogla. I bila najveća podrška. Baš sam bježala u tišinu. Svakodnevno mi se javljaju žene, šalju pisma koja su vrlo dirljiva. Često se i rasplačem. Pronađu sebe u toj priči. Moja glavna poruka je bila da im kažem ako sam mogla ja da onda možeš i ti.

Zbog visokog rizika od ponovnog obolijevanja imala je dvostruku mastektomiju i odstranila obje dojke. Kad je došao rezultat iz laboratorija koji je rekao da je sve čisto i da nikud ništa nije otišlo, osjetiš ogromnu zahvalnost za sve ono što do jučer uopće nisi primjećivao. Ja sam sretna što sam zagrlila taj svoj rak i što sam doživjela promjenu sama sa sobom. Zato kad kažem da ga smatram svojim poklonom to se odnosi na taj dio. Nekome treba kvržica od 6 milimetara, nekome od 2 centimetra, da bi rekao stop, idemo sad mjenjati stvari u životu.
Pobijediti zloćudnu bolest za nju je bilo kao da se ponovno rodila. U tom je razdoblju naučila prihvatiti i još više voljeti samu sebe. Puno sam se promijenila i mislim da moja knjiga savršeno opisuje taj moj put promjene. Postala sam jedna brbljava papiga koja hoda svuda i priča koliko je važno doći na vrijeme i pregledati se. Doći na vrijeme puno puta znači spasiti život. Tako da ja hodam, pričam. To je moja misija. I ako u mjesecu uspijem jednu ženu motivirati da ide na pregled smatram da sam učinila puno.

Knjigu, koja je za nju bila poput terapije, posvetila je dvama draguljima svog života, sinovima Viti i Roccu, te preminuloj prijateljici Ivani Popović.