Pravi hrvatski lješnjaci

Hrvatska još uvijek ne proizvodi dovoljne količine lješnjaka za vlastite potrebe. No, potencijala svakako ima – od tla, klime pa do činjenice da je potražnja veća od ponude. Samo ulaganje nije previsoko, a prinos može biti i pet puta veći. No proizvođači će reći – tako je to u teoriji, praksa je – mnogo truda, ulaganja, a prvi veći prinos lješnjaka može se očekivati tek nakon sedam godina.  

U ludbreškom kraju uzgaja se vinova loza, kukuruz i pšenica no obitelj Kvezić odlučila je - drugačije. Priliku su vidjeli u lješnjaku i prije trinaest godina podignuli nasad. U ono vrijeme je lješnjak bio tražena roba, dobro se prodaje i zato smo ušli u to, prisjeća se Zlatica Kvezić.

Plantaža se prostire na sedam hektara. Ulaganje u sadnice nije veliko, najskuplje je bilo okrupnjivanje posjeda. Kvezići su spojili 28 parcela različitih vlasnika, a za to im je trebalo puno truda u pune dvije godine. A veliki trud mogu pokvariti - mraz, tuča, vjetar, nametinici. Ipak, ova će godina, ako ostane tako, biti izuzetno rodna. Očekuju do 3 tone prinosa po hektaru. Lješnjake u ljusci mogu plasirati na tržište po 18 – 20 kn, a očišćene i do 55, 60 kn + PDV po kilogramu.

Zarada je tridesetak tisuća kuna po hektaru, poticaji od države iznose od dvije tisuće, do šest tisuća kuna za ekološku proizvodnju. Nju potiče i Europa. Četiristo tisuća kuna su dobili iz IPARD-a, novac su uložili u mehanizaciju, sušaru. Stvarno je trebalo puno dozvola, inspekcija, papira  imali smo strpljenja, cilj, znali smo što hoćemo,  priznaje Romeo Kvezić.

S plasmanom problema nemaju, a što je najvažnije od lješnjaka mogu pristojno živjeti.