Skela u Murskom Središću

Uz dva mosta, željeznički i cestovni, u nekoć rudarskome gradu Murskom Središću, rijeka Mura može se prijeći i skelom. Posebno je to zanimljivo najmlađima i brojnim turistima.

Stanku Kolariću skela na rijeci Muri radno je mjesto, a dužnost skelara, po domaći brodara, obavlja petu godinu. Cijeli život sam na rijeci i bez rijeke ne mogu. I kad ne bi bio skelar, ja bi bio stalno tu, iskren je Stanko. Kad je velika voda onda je najveća opasnost drveće, jer plivaju cijele vrbe i s korijenjem, a ako se zakači za skelu može je otrgnuti.  S jedne na drugu obalu skelom prelaze ribolovci, lovci. U sezoni zanimljiva je turistima. Živo je ovdje ljeti, čarobno uz zaleđenu Muru, doživljaj za prvog mraka. Vidiš životinje, srne, jelene… kako plivaju prekoMure. Migriraju, svašta se događa. Dabrovi izlaze noću.  U predahu nađe se vremena i za vrt na pjeskovitoj lijevoj obali. Posadio je Stanko rajčicu, papriku, krumpir. Uspijeva odlično, bolje nego kod kuće. 

U Murskom Središću uz skelu mnogo je sadržaja, put murskih rudara turistički je dragulj. Iz godine u godinu put nadopunjujemo novim turističkim proizvodima, na šetnici se nalazi prirodni izvor pitke vode, zvonik sv. Barbare, koja je ujedno povezana sa skelom, ističe Dolores Vrtarić iz Turističke zajednice Murskog Središća.

Šetnja uz plahu i hirovitu Muru, ovisno o godišnjem dobu, pravi je odmor za dušu.  Malo nekše probleme imaš, dojdeš k obali, sedneš si se, prođe, kazuje gospođa Julika Hrženjak koja je otkrila i kako se po domaći zovu stanovnici Murskog Središća – Središčonjci i Središčonjke.

Na šetnici rudara i zvonik sv. Barbare. Kad šećete, učite i povijest. Na ovom je mjestu bila kapelica sv. Martina, a nestala je u velikoj poplavi potkraj 17. stoljeća.