Podsjetnik na život kakav je nekada bio

Stanovnici Kalničkoga prigorja pretežno se bave poljoprivredom i stočarstvom. No, još uvijek na šumovitim brežuljcima brojne su obitelji koje već desetljećima u svojim ugljenicama proizvode drveni ugljen, a ima i onih kojima je proizvodnja dodatni prihod.

Iz ugljenica Zlatka Jelušića dimi se gotovo trideset godina. Počeo je s jednom, a danas ih ima četiri. U tome sam se našao, probao sam svašta raditi i zidarske poslove i tu sam se našao. Volio sam uvijek biti sam svoj, da nikome nisam odgovoran za neke stvari i tak sam krenuo,  otkriva Zlatko.

Iako proizvodnja drvenog ugljena na tradicionalan način nije nimalo lak posao, Zlatko se ne žali. Radi cijelu godinu i s prodajom, kaže, nema problema. Ugljen dobiva od drva bukve i graba i uvjeren je da ima kvalitetan proizvod, koji će ovoga ljeta upotrebljavati velik broj ugostitelja na Jadranu. S pronalaskom kupaca nemam problema, no problem je s repromaterijalom, kaže Zlatko drva je sve manje i manje.

Nije Zlatko sam u ovome poslu, pomažu mu supruga i sinovi. Tomislav za sada ne razmišlja o nastavku očeva posla. Ne vidi njegovu budućnost jer se tijekom proizvodnje itekako treba oznojiti. Ocu pomažem kad je potrebno, svakodnevno ne jer obitelj je na prvom mjestu, a ovo je usput, kad imam slobodnog vremena i volje onda pomažem,  iskren je. Godišnje Jelušići proizvedu oko 50 tona drvenog ugljena. Bore se s konkurencijom, cijenom nisu nezadovoljni, ali bili bi sretniji kada bi mogli dobiti 25 % više nego sada.

U ovom se kraju drveni ugljen proizvodio i prije sto godina, kada je bio potreban u kovačnicama. Zaradilo bi se i tako prehranilo obitelj. Danas se ovakav ugljen većinom proizvodi u tvornicama, a starinski način proizvodnje postaje rijetkost i podsjeća na život kakav je bio ne tako davno.