Drugo lice Gornje Bistre

U potrazi za vrijednom kulturnom baštinom ekipu emisije Dobro jutro, Hrvatska put je doveo u neobičnu bolnicu: nalazi se u dvorcu, pacijentima je ona dom, a medicinsko osoblje i volonteri rekli su im da je to kuća puna ljubavi. Da je doista tako uvjerili su se sami. A da je tako ovdje bilo i prije tri stoljeća uvjerili su ih stručnjaci konzervatorskog odjela u Zagrebu.

Dvorac Oršić u Gornjoj Bistri u kojem je smještena Specijalna bolnica za kronične bolesti dječje dobi, poznato je mjesto. No, manje je poznato da se u njemu nalazi oslikana svečana dvorana. Ona je najznačajniji primjer profanog kasnobaroknog stila u Hrvatskoj. S njezinih zidova i svoda, isčitava se prava ljubavnu priču naručitelja, vlasnika dvorca grofa Krste II. Oršića i supruge mu, ugarske grofice Josipe Zichy.

I premda je autor oslika nepoznat, stručnjaci zaključuju da se radi o jednom od suradnika poznatog slovenskog slikara Antona Jožefa Lerchingera. Na nebu su prikazani Apolon i Dijana kao personifikacije mudrosti i vjernosti, čistoće i plodnosti, jednom riječju, priče njihova bračnog života. Ako se pogled spusti malo niže, u iluzinističkim nišama pored vrata likovi su Venere i Jupitera, Saturna i Dijane, čestih motiva od antike do klasicizma.

U kupoli dvorane kao vrijeme završetka radova upisana je 1778, godina u kojoj je preminula njegova ljubljena supruga, možda i nedočekavši dovršetak radova. No, kako bilo da bilo, Krsto II. Oršić u svojoj je namjeri da ovjekovječi ljubav, ali i potvrdi visoki društveni status, potpuno uspio. Ova dvorana najljepši je primjer kako je  hrvatska aristokracija na krilima prosvjetiteljskih misli Voltaira, Rousseaua i Diderota prostore svoga življenja opremala novim, svjetovnim  sadržajima. U tome je zidno slikarstvo bilo idealan medij, rekli bismo, nešto kao današnji facebook.

I na kraju, dvorac nije otvoren za javnost. On je dom za 105 malih pacijenata te medicinsko osoblje i brojne volontere koji ovdje rade u skromnim uvjetima, pa priželjkuju novu bolničku zgradu.