Životnim udarcima nije dopustila da joj slome krila

Ivanu Plechinger mnogi znaju kao pjevačicu, kao 'Malu pticu nebesku', kao skladateljicu, televizijsku i radijsku voditeljicu. A u posljednjih godinu dana sve više i kao pisca. Jer njezin je prvijenac za kratko vrijeme postao jedna od najprodavanijih i najčitanijih knjiga.

Kada je imala 12 godina, umrla joj je majka. U 39. doživjela je moždani udar. Na rukama joj je preminuo otac. A knjiga 'Ono što ostaje, uvijek ljubav je' - njezina je životna priča. 'Moj put nakon svega ipak je put radosti i pokušat ću vas uvjerit da smo na ovaj svijet svi došli s namjerom da se radujemo, samo što smo to negdje usput zaboravili. Ovo je moja priča, ali puno važnije ispričat ću vam i vašu buduću radosnu priču. U njoj ćete naći upute kako s osmjehom kroz život bez obzira na situacije kroz koje prolazite…' Dakle ovo je moja prva knjiga koju sam napisala prije više od godine dana i silno sam ponosna na to što je najprodavanija, najčitanija i što je volite toliko, baš sam počašćena, hvala, sretno kazuje Ivana.

Knjigu je počela pisati nakon očeve smrti, prije dvije godine. Pisala sam zapravo više sebi kao lijek da si pomognem jer mi je bilo teško, a pisanje me tako smirivalo. A kad sam pokazala to što pišem i mome mužu i mojim prijateljicama svi su rekli pa nećeš valjda to ostaviti u svom kompjuteru i tako je knjiga zapravo došla na svijet. Pisala sam o svim stvarima koje sam naučila kroz svoj život, a koje su mi unaprijedile život. O tome kako se obilje ne nalazi samo u našim novčanicima što krivo mislimo i koliko je kad osvijestiš te stvari puno brže ti onda to sve skupa dolazi i u novčanik. Pisala sam o raspadima različitih veza i kako se nositi s time zapravo. Pisala sam je zapravo kao nešto što bih voljela da ostane mojoj djeci kad su tužni da se dohvate te knjige da se osjećaju bolje.

Ako nešto u životu želiš promijeniti, kaže, kreni od sebe. Meni je bilo silno važno da pazim što čitam, što gledam, s kim se družim da znam načine kako da samu sebe učinim sretnom. To nije sebično nego je to jedino što možeš napravit da samog sebe iscijeliš, da počneš sam od sebe i da sebe staviš na prvo mjesto, kao mame u avionu - prvo moraš sebe spasit da bi mogla spasit dijete, tako je i u životu.

Za radostan život važna je i zahvalnost. Svako jutro prva stvar koja prođe kroz moju glavu je hvala. Počnem se zahvaljivati na sunčanom danu, ali hvala i na kišnom danu jer zbog njega mogu obući moje gumene čizmice koje sam tako jeftino kupila i na tome hvala… Hvala što sam se probudila. Tada ti na potpuno drugačiji način počne dan i tad se počnu događati čudesne stvari.  

Knjigu je do sada predstavila  u 70-ak knjižnica diljem Hrvatske, a nastavit će najesen. U planu su i radionice koje bi održavala po čitavoj Hrvatskoj na kojima bi polaznike učila kako mirnije živjeti. O tome kako, unatoč svim nedaćama, živjeti sretno, svake srijede govori i na svome YouTube kanalu. Mislim da nam u Hrvatskoj kronično nedostaje radosti i mislimo kako ne znamo kako si pomoći. Ima ljudi koji se teško laćaju knjige, lakše im je pogledati neki video tako da o tome tamo puno govorim.

Za kraj našeg razgovora, Ivana poručuje: Voljela bih silno da ljudi osvijeste da je tako lako svaki dan biti bolji čovjek od onoga što si bio jučer. Samo se trebaš malo pozabaviti time da želiš malo bolje, mirnije, radosnije… I tražiti načine kako da se bolje osjećaš u vlastitoj koži. A ako je to meni uspjelo, ja sam uvjerena da to stvarno može svatko!

'Mala ptica nebeska' - kako je mnogi zovu i danas, 23 godine nakon te pjesme s kojom se proslavila, živtonim udarcima nije dopustila da joj slome krila. Nastavila je radosno letjeti. O svemu tome iskreno govori u maloj plavoj knjižici. Štivo je to koje ne blijedi. Ivanin nesebičan dar svima nama. Dar pun životnih mudrosti jer, doista: 'Ono što ostaje, uvijek ljubav je'.