Monografija pop-rocka u Sisku

Ekspanzija rock glazbe 60-ih godina prošlog stoljeća zahvatila je gotovo cijeli svijet. Počeci su to Beatlesa, Rolling stonesa, Creedensa, Led Zeppelina - koji su bili uzor i mnogim našim glazbenicima toga doba. Kako je to bilo u Sisku nekada i kakvo je stanje danas podsjetit će nas upravo objavljena monografija Miroslava Dimića pod nazivom 'Trenutak koji čekam '.

Mnogo je glazbenika zaslužno za stvaranje pop-rocka 60-ih godina prošlog stoljeća u našoj zemlji. Velike zasluge zasigurno pripadaju i mnogobrojnim Siščanima. Njih više od 300, glazbenika i ljubitelja glazbe, bubnjar Miroslav Miro Dimić predstavio je u nedavno objavljenoj monografiji 'Trenutak koji čekam', posvećenoj glazbenoj baštini toga grada. Neki od njih su danas svjetske face poput Milana Mišića Miše, mislim svjetske face u glazbenom svijetu. Čovjek koji je inače idejni pokretač sisačke rock and roll scene. Josip Joja Kerep je osnovao prvu grupu VIS Dijamante 15. veljače 1962., puna dva mjeseca prije nego su osnovani Rolling Stonsi… Time se malo gradova u Europi može pohvaliti i to je raritet. Taj datum mora u Sisku biti upisan zlatnim slovima, ističe Dimić.
Njihova se energija, ističe Dimić, prenijela i na generacije 70-ih i održala sve do danas. Krenut ću s Joem Maksonom koji je definitivno svjetski pijanist. Tu su i predstavnici srednje generacije poput Gojka Tomljanovića, Alana Svetopetrića, Damira Kukuruzovića, Lele Kapović. A tu su i Bambi Molesters, sisački bend koji je napravio najveći pomak, naš najveći izvozni proizvod. Imali su nevjerojatnih ponuda u Americi, Engleskoj... međutim oni su ostali vjerni svom gradu.

Svoje glazbeno odrastanje u Sisku opisuje i Gojko Tomljanović, pijanist koji već 20 godina prati Josipu Lisac. Surađivao je i s Massimom Savićem, Dinom Dvornikom, Bastardsima, a bio je i član sastava Boa. Budući da u to vrijeme nije bilo kompjutera niti YouTubea, medija s kojih mladi danas, hvala Bogu, mogu učiti, mi smo imali sreću pa smo učili od starijih glazbenika. Gledali smo kako sviraju, poslije svirke pitaš kako se hvata koji akord. Jako smo puno naučili, odnosno sve smo naučili od starijih glazbenika, i dalje, naravno, sam sa sobom sjedneš i kak´ se veli zagriješ stolicu, prisjeća se Gojko.

Da je Sisak grad kulture, potvrđuje i vrlo bogata kazališna scena, skupina Daska. U Sisku i okolnim gradovima Petrinji, Kutini, Ivanićgradu već 12 godina djeluje pop-rock škola koju je osnovao i vodi je Miroslav Dimić. Već tri godine u Lonjskom polju potkraj srpnja organiziraju Međunarodni blues kamp u kojem je jedan od edukatora i nekadašnji član Daleke obale – Boris Hrepić Hrepa. Zajedničkim radom pomičemo barijere u radu s djecom. I na Thrill blues festival smo održali predivne radionice sa djecom. Bilo je 40 djece, Eric Sardinas došao je s bendom, i svi smo zajedno s djecom svirali na bini… i mi smo postali djeca. Sardina kaže da to nikada u karijeri nije doživio – spona djece, bluesa i odraslih zajedno. Prenosimo blues na mlađe generacije, naglašava Hrepa.

Na svim tim radionicama, što je i opisano u monografiji, Miro Dimić sa suradnicima nastoji ostaviti pečat rocka i bluesa prenoseći svoje znanje mlađim naraštajima. Potvrđuje to i uspjeh na nedavnom gostovanju u Americi, gdje su na Festivalu bluesa u Memphisu osvojili prvo mjesto. Dokaz je to da nove generacije nastavljaju ispisivati sjajnu povijest glazbe u Sisku.