Najstariji obrt za izradu i popravljanje pisaćeg pribora

Obitelj Vlaste Keranović, očuvala je tradiciju izrade i popravka nalivpera. Vlastina radionica smještena je već punih 76 godina na glavnom zagrebačkom trgu i prostire se na samo 11 četvornih metara.

Najstariji obrt za izradu i popravljanje pisaćeg pribora u ovom dijelu Europe nalazi se upravo u našem glavnom gradu, na Trgu bana Josipa Jelačića. Malu, ali slatku radionicu na broju 15 vodi gospođa Vlasta Keranović, koja je ovaj obrt naslijedila od supruga i svekra. Moj svekar radio je u tvornici Pelikan i kasnije u tvornici Penkala, pa se 1941. odlučio osamostaliti i napraviti svoj obrt za popravak nalivpera,  otkriva gospođa Vlasta. Kad je moj suprug prije tri i pol godine nenadano umro onda sam razmišljajući kako i što dalje i s obzirom da takvih obrta više nema ovdje, nema ih čak ni u Europi, odlučila sam sa svojim znanjem nastaviti taj obrt.

Vrijedna gospođa Vlasta dosad je popravila 480 nalivpera, a za svaki joj treba oko tri dana. Imam dijelove za neka nalivpera koja nemaju više niti tvornice. One čuvaju 20-ak godina dijelove, nakon toga ih uništavaju. Ja imam stjecajem okolnosti, jer firma dugo radi, tako stare dijelove.  U ovoj radionici možete pronaći i unikatan suvenir - repliku prve mehaničke olovke na svijetu koju je 1906. u Budimpešti patentirao Slavoljub Penkala, koji je osmislilo pokojni suprug. Predsjednik Tuđman je također primijetio da nema suvenira za poklanjanje državnicima svijeta koji su mu dolazili u posjet. I moj muž mu je ponudio da ta penkala, taj suvenir bude njegov reprezentant. Naručio je 100 komada tih olovčica u drvenoj kutiji koje je poklanjao državnicima svijeta.

Vlastina vrijedna zbirka broji oko 700 komada pisaćeg pribora, a velika joj je želja napraviti muzej koji bi darovala gradu Zagrebu. Vjeruje da ima još Zagrepčana koji bi radno svoj vrijedan pisaći pribor poklonili takvom muzeju. S obzirom da je moj sin profesor engleskog jezika i diplomirani muzeolog željela bih da on preuzme taj posao i da bude kustos tog muzeja.

Njezin je pokojni suprug neprestano poticao ljude, najviše najmlađe, da pišu nalivperom što ima posebnu dragost jer to je, kaže Vlasta, emotivni pristup pisanju gdje vi pritiskom ruke, bojom tinte, pokazujete sebe i svoj identitet. Naročito kad su to skupocjena nalivpera. Nalivpero je tada jedan statusni simbol.

Iako ne zarađuje dovoljno kako bi pokrila sve troškove obrta, Vlasta je sretna što je uspjela sačuvati dugu tradiciju ove radionice, pravoga malog blaga pisaćeg pribora.