23. SFF: Film Alena Drljevića "Muškarci ne plaču" oduševio publiku

Publika 23. Sarajevo Film Festivala (SFF) u prvom je danu u kojemu se prikazuju filmovi iz natjecateljskog programa imala priliku vidjeti izvrsno ostvarenje mladog bosanskohercegovačkog redatelja Alena Drljevića "Muškarci ne plaču" te neobični film "Zrno" čiju režiju potpisuje već afirmirani Turčin Semih Kaplanoglu.

"Muškarci ne plaču" ipak nisu u utrci za nagradu "Srce Sarajeva" jer je riječ o filmu koji je svjetsku premijeru već imao na festivalu u Karlovym Varima gdje je i nagrađen, no u Sarajevu je doživio prave ovacije publike.

Ova bosanskoheregovačko-slovensko-hrvatsko-njemačka koprodukcija ponudila je još jedno suočavanje s nedavnom prošlošću kroz prizmu bivših vojnika suočenih s posljedicama ratnih trauma. Film je, po riječima redatelja Drljevića, nastao na temelju stvarnih zbivanja odnosno komunikacije koja je nakon rata uspostavljena među bivšim pripadnicima različitih zaraćenih vojski s prostora nekadašnje Jugoslavije.

Suočavanje s takvim traumama i njihovo tretiranje kroz otvorene razgovore o tome što su doživjeli i u čemu su sudjelovali opetovano se pokazalo jedinim lijekom koji tim ljudima omogućuje da nastave svoje živote i u miru.

Snaga ogoljene nesreće koja je probijala iz tih ljudi Drljevića je ponukala da odustane od prvotne ideje o dokumentarcu i snimi igrani film koji nijednog gledatelja ne može ostaviti ravnodušnim. 

Neobična dimenzija filma je i u tome što u njemu nema glavnog lika, odnosno što ga istodobno "nosi" skupina izvrsnih glumaca poput Leona Lučeva, Emira Hadžihafizbevića, Borisa Isakovića, Ive Gregurevića, Emira Brave i Sebastiana Cavazze.

Oni dočaravaju atmosferu koja na mahove neodoljivo podsjeća na onu iz kultnog "Leta iznad kukavičjeg gnijezda" s time da kontekst filma "gađa" u središte zbivanja bliskih svima s prostora bivše Jugoslavije.


Kaplanouglovo "Zrno" koje je u službenoj utrci za naslov najboljega ostvarenja na ovogodišnjem SFF-u potpuno je drugačiji film. Sniman je u crno-bijeloj tehnici, futuristički je i problematizira problem opstanka čovječanstva u svjetlu izazova koji su već sada vidljivi, ali i onih koji se tek mogu pojaviti.
Film kroz metafizička i filozofsko-religijska razmatranja zapravo otvara puno više pitanja nego što nudi odgovora.

Sarajevska publika i novinari imali su priliku čuti iz prve ruke dojmove dvojice glumaca iz filma "Druga strana nade" Akija Kaurismakija čijom je projekcijom jučer i otvoren 23. SFF.