Blagdan Velike Gospe

Velika Gospa najveći je Marijin blagdan. Dio hodočasnika krenuo je već jučer i pješačili su cijelu noć prema najvećim marijanskim svetištima u Mariji Bistrici, na Trsatu, u Aljmašu, Sinju, zagrebačkim Remetama.

U katoličkoj Hrvatskoj slavljenje svetaca i osobitih pojedinaca, koje je priznala i crkvena hijerarhija, oduvijek je u memoriji Hrvata imala veliki značaj. Kao ni jedan narod u Europi, katolici u Hrvatskoj štuju Veliku Gospu, Velu Gospu ili Gospojinu, ovisno o tome kako se u raznim krajevima Hrvatske naziva svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, koja se nalazi i na popisu državnih blagdana i praznika, a slavi se 15. kolovoza.

Na ovaj dan u marijanskim svetištima katolici izražavaju posebno štovanje Majci Božjoj, a zavjeti koji se često vežu uz ovaj blagdan znače i hodočašćenje u neka od poznatih mjesta gdje se Majka Božja posebno štuje. Prema katoličkoj teologiji, Marija je uznesena na nebo dušom i tijelom. Nauk o Marijinom uznesenju na nebo proglasio je papa Pio XII, 1. studenog 1950. Tome prethodi duga tradicija, stara gotovo kao i samo kršćanstvo, kojoj u prilog govore crkve koje su posvećene upravo Majci Božjoj i zavjetni darovi posvećeni na mjestima njenog posebnog slavljenja.

Za hrvatski narod nekoliko je posebnih mjesta koja se vežu uz Veliku Gospu, a svakako jedno od njih u kojem se svake godine okupi mnoštvo vjernika je Sinj. Naime, za Sinj ovaj dan ima poseban značaj jer su se u njegovoj povijesti tog dana 1715. godine hrabri Sinjani uspjeli oduprijeti višestruko jačoj turskoj sili i tako sačuvati grad od porobljavanja. U čast i slavu toga dana, svake se godine održava Alka koja je postala simbol grada Sinja, ali i dio nematerijalne baštine koju je priznao i UNESCO.

Pater Stjepan Fridl, redovnik Hrvatske pokrajine Družbe Isusove, magistar znanosti, fakultetski predavač, odgojitelj, glavni urednik Radio Marije gostovao je u emisiji Dobro jutro, Hrvatska te govorio o današnjem blagdanu i njegovom značenju za hrvatski puk.