Svi boćari svoje su prve boće bacili u svojoj ulici

Boćanje je omiljena razbibriga na našem Jadranu, koja se proširila i na unutrašnjost. To je o igra ili sport, ovisno naravno igra li se profesionalno ili iz zabave, a sve tajne ove aktivnosti otikrili su članovi boćarskog kluba 'Vir' s otoka Vira.
 

Najstariji član boćarskog kluba 'Vir', Milivoj Liverić sa svojih 85 godina još uvijek vješto baca boće i ravnopravni je član kluba, jer boćanje se može igrati dok god možete hodati. Mi vam boćamo otkad prohodamo, a moderno boćanje s mesinganim boćama igra se već 50 godinaDarko Bašić, predsjednik boćarskog kluba boćanje opisuje 'po dalmatinski': lagano i pomalo, nije ništa na prišu, nije ništa naporno.

Prvo je bila samo igra koju su na ove prostore donijeli Mlečani. Danas je to pravi sport s pravim pravilima. Boćanje započinje bacanjem male crvene bočice koju zovemo balin, a cilj je boćama doći što bliže toj crvenoj boći. I protivnik naravno pokušava doći što bliže, no i procjenjuje hoće li ju 'izbijati',  objašnjava Darko. Ako izbija to mora biti unutar pola metra koji se označava štapom po zemlji. Punti (bodovi, opa. a.)se računaju tako da svaka najbliža boća crvenoj od protivničke nosi 1punat, u igri je obično 5 ili 6 boća, a do 13 punata ili do sat i pol, na koiliko je ograničeno igranje jedne partije.

Kod boćanja na ulici pravila su vrlo prilagodljiva, ali u sportskom i natjecateljskom boćanju pravila se poštuju. Zanimljivo je da i u boćanju ima, popularno zvanih, transfera igrača. Tako je u Boćarski klub Vir prošle sezone došao Marijan Bukvić. Koliko je koštao ovaj transfer? Hahaha košta je nešto, ali ne smijemo o tome prid kamerama,  smije se Marijan. Nisu to možda transferi s mnogo nula, ali vrijedni i dobri igrači u svakom sportu su dobrodošli. Iskreno nadam se pridonijeti koliko god mogu. Trudim se u igri. Ima disciplina u kojima se slažem s igračima tako da imamo dobar rezultat, ušli smo u 3. hrvatsku ligu,  kaže.

To je najveći uspjeh za klub 'Vir' koji postoji od 1985. No pojedinci u njemu već su nizali uspjehe. Mi Dalmatinci volimo se natjecati, misto protiv mista, tako da smo, naš uspjeh u boćama je ko nekome nogomet, nama u Viru i Dalmaciji su boće drugi sport iza Hajduka,  naglašava predsjednik kluba i dodaje da oni za razliku od Dalmatinaca koji ovaj sport zovu balote oni zovu boće. Iako ga najčešće povezujemo s Dalmacijom, kolijevka boćanja u nas je u Istri te u Rijeci, dok su neki od najuspješnijih klubova oni u kontinentalnom dijelu Hrvatske.

Kako bilo svi boćari svoje su prve boće bacili uglavnom u svojoj ulici i učili pravila od starijih mještana. I jedino što je ostalo isto bilo da se radi o profesionalnom sportu ili seoskoj razbibrizi je da je boćanje uvijek značilo i značit će druženje i zabavu.