Đole živi svoj plavo-bijeli san

Nogometni klub Osijek proživljava možda i najslavnije dane u svojoj 70 godina dugoj povijesti. Iako su u prvoj utakmici izgubili od bečke Austrije, svi još vjeruju u ulazak u Europsku ligu.

No zadnjih godina nije sve bilo tako bajno u prvoligašu s Drave koji se borio za opstanak. Ipak i tada i danas mnogi su navijači uz klub svaku utakmicu. Međutim, jedna navijačka priča posebno se ističe. Priča o skromnom Đoletu koji, unatoč narušenom  zdravlju i teškoj financijskoj situaciji, živi svoj bijelo-plavi san.
Zoran Stranjak, pomoćnik ekonoma u NK Osijek, svima znan kao Đole, živi za bijelo-plave. Ljubav je počela prije gotovo 40 godina. Osijek je kako sam se rodio, moj klub, nema drugoga, samo oni.  S 8 godina s ocem je bio na prvoj utakmici u Gradskom vrtu. Omiljeni klub ne prati samo vikendom. Od 2002. na Gradskom vrtu nije bilo treninga bez Stranjaka. Kao volonter ima bogatiju evidenciju od svih igrača. 14 je godina, potpuno besplatno, samo iz ljubavi prema klubu, na treninge dolazio prvi, a odlazio zadnji. A onda se sve promijenilo. Od prošle godine Zoran Stranjak kao zaposlenik prima plaću u klubu kojem je posvetio cijeli svoj život. Za oca, majku i brata Zdravka ostvarenje snova.

U najtežim trenucima, obitelji Stranjak među ostalima su pomagali Ivo Smoje, danas pomoćni trener u klubu, i njegova obitelj. Mnogima u klubu Zoran nije samo kolega, nego i prijatelj. Benedik Mioč s njim je igrao nogomet na školskom igralištu osječkog Juga 2. I njima, kao i svima vezanim za NK Osijek, bilo je osobito drago kada je Zoran 'potpisao' za klub. Kada je riječ o Osijeku, uvijek na usluzi. Tako je Zoran naučio od svojih roditelja. Teško je ići protiv bolesti i nezaposlenosti. Ali, poruka koju obitelj Stranjak godinama šalje igračima, vrijedi za sve. Neka se bore, nema ništa bez borbe.
Snagu svog omiljenog kluba nemojte mjeriti po novcu, golovima i trofejima. Osvrnite se i prebrojite koliko vaš klub ima Zorana. Jer ipak, ponegdje još nogomet pokreću emocije.