Tko je bio Grigor Vitez?

U Hrvatskom školskom muzeju u Zagrebu postavljena je izložba 'Kad bi drveće hodalo'. Riječ je o izložbi koja prikazuje stvaralaštvo pjesnika Grigora Viteza. Prigoda je to da se prvi put na jednome mjestu sagleda cjelokupan opus ali i životni put najpoznatijeg hrvatskog pjesnika za djecu. 

Čungar, šuma u okolici slavonskog sela Kosovca, livade, polja i vinogradi trajno su odredili i inspirirali pjesnika Grigora Viteza. Rođen je 1911. u siromašnoj obitelji koja ga je usprkos neimaštini školovala za učitelja. Svoju prvu pjesmu objavio je s 19 godina. Učiteljevao je u slavonskim i bosanskim školama. U ranim godinama nije pisao za djecu, već za odrasle. 1944. odlazi u partizane gdje se bavi prosvjetnim radom, a nakon rata kao zaslužni djelatnik radi u Ministarstvu prosvjete te kao urednik. Vitez je do 1960. više pisao za odrasle i objavio ukupno 5 zbirki pjesama. Od njih je vjerojatno najpoznatija Epitaf vojniku koji je pao u času potpisivanja primirja koja je prevedena na 15 svjetskih jezika,  otkriva Sonja Gaćina Škalamera, autorica izložbe.

Većina je pjesama ratne i socijalno angažirane tematike, a mnoge su pjesme i uglazbljene, njih  pedesetak. Od 1950. do prerane smrti 1966. Grigor Vitez je urednik dječjih i omladinskih biblioteka te nakladničkih nizova i samostalnih izdanja nakladničke kuće Mladost. Najpoznatije su njegove biblioteke Vjeverica i Jelen. Njegov rad formirao je čitalačke obzore današnje srednje generacije. U tom razdoblju i sam piše više za djecu. 1952. izdaje prve slikovnice, a 1955. zbirku Prepelica. Ono što je prekretnica to je 1955. zbirka Prepelica, zbirka koje se smatra u književnoj teoriji prekretnicom za moderno hrvatsko pjesništvo, jer je uspostavila jedan novi način pisanja: igre riječima, nonsens, lirske opise prirode, događaja,  kaže Gaćina Škalamera.

'Najveći utjecaj na moje pisanje stihova za djecu ima u prvom redu moje djetinjstvo, priroda i doživljene slike mog zavičaja, a onda moj rad s djecom u razredu, moja kćerkica Olgica, narodne priče, pjesme i zagonetke', reći će u svojim autobiografskim bilješkama Grigor Vitez. Šuma i priroda bile su inspiracija i za  izložbu u Hrvatskom školskom muzeju. Biografska izložba koja se temelji na opsežnoj ostavštini koju je muzeju darovala pjesnikova kći Olga Vitez - Babić, štivo je za ozbiljnije posjetitelje dok je multimedijski postav u velikoj dvorani, primjeren djeci. Joža Skok, književni teoretičar je lijepo istaknuo: da je ono što je Ivana Brlić Mažuranić za bajku, Mato Lovrak za roman, to je Grigor Vitez za hrvatsko moderno dječje pjesništvo,  ističe Gaćina Škalamera.

Grigor Vitez bio je skroman, miran i duhovit čovjek. Obolio je i posljednje godine života proveo prikovan uz krevet, uz svoj pisaći stroj i telefon. Od tuda je radio uredničke poslove. Posljednja njegova adresa bila je u Radničkoj cesti 36, u lijepoj kući s velikim krošnjama ispred prozora. Od tuda je sanjao svoje djetinjstvo, livade i vinograde i djeci darivao predivne stihove, pa i one koji su izdani posmrtno, a koje je nazvao Igra se nastavlja.