More, tišina, sloboda… I to je to!

Dok mnogi od vas još spavaju, vrijedni ribari sa svojim se ulovom vraćaju kući s morske pučine, a neki od njih upravo se u zoru otisnu na more. Kako izgleda život splitskih ribara zabilježila je ekipa Dobrog jutra.
 
Nezaboravni trogirski slavuj Vinko Coce s velikom je ljubavlju pjevao o ribarima, a Damir Perić iz ove male morske priče s istom tom ljubavlju svakog dana ide u ribolov. Njegova polazna točka je Matejuška, omiljeni splitski mul koji je stoljećima bio luka odakle su ribari iz Velog Varoša išli na more kako bi prehranili svoje obitelji. Meni je ribolov ušao u krv. Ja sam dite Varoša, rođen sam u Varošu. Moje prvo igralište je bila Matejuška, Riva. Zaljubiš se more… Onda sam malo pomalo sa starim ribarima gleda kako krpe… Učiš, pomažeš. Ne za neku zaradu, nego sam jednostavno želija biti dio toga,  iskren je Damir.

Na svom brodiću Damir se otisne na morsku pučinu prije jutra, u zoru. Tada se obično, kako i pjesma govori, ribari bude. Ponekad naš ribar isplovljava i nakon zalaska sunca, i s prvim jutarnjim satima vraća se na obalu. Ribu koju uloviš većinom podiliš s prijateljima, s drugom koji je s tobom na moru. Sad je meni limit 5 kg, dam tebi 2, uzmem sebi 3 i to je to. Rijetko, kad ribe ima više, onda se nešto malo proda. Otkriva Damir dok se brodom vraća na Matejušku gdje teku pripreme za jutarnju marendu. Ivica Sisgoreo i Milivoj Paić kažu da na ribu idu iz ljubavi prema ribarenju, ali i da nastave tradiciji. A čar ribarstva opisuju ovako – more, tišini, sloboda… i to je to. A kad još na povratku imaš pravu žeravu onda imaš i pravu spizu, a to ti je riba.


Ribolov se ubraja među najvažnije pomorske djelatnosti, a prvi se put na našim prostorima spominje prije tisuću godina. Hrvatska je prošle godine povećala ulov i uzgoj morske ribe, dok je broj ribara smanjen. Najveći udio u prošlogodišnjem ulovu ima plava riba, na prvom mjestu srdela, a potom tuna. Ivica, Milivoj i Damir su rekreativci pa sve što ulove ostaje njima, prodavati ne smiju, a love 'sve što se može uloviti'. A tajnu dobro pripremljene ribe rado podijele sa svima. Za jedno 20, 25 minuta je pečena. Za malo veću ribu je toliko, ako je druga riba zavisi onda je li tvrda ili meka. Za cipla, pretežito je dovoljno 20 minuta. Ekipa uz gradele je stalna i kako kažu – uvik neko peče, uvik se nešto događa. Sve uz zabavu…

Dobra stara Matejušku njeguje i čuva dugu ribarsku tradiciju na kojoj počiva bogata povijest Splita. Potrebno je samo malo udahnuti taj trenutak sreće na ovom mjestu i sve će vam biti jasno.