Snagom volje do sportskih i životnih pobjeda

Bjelovarčanin Josip Zima prvi je Hrvat koji je nedavno ostvario olimpijsku normu za Paraolimpijske igre u Južnoj Koreji, a bio je i naš predstavnik na ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu u Ukrajini. Prije deset godina teško je nastradao i ostao gotovo nepokretan. No, upravo je sportski duh zaslužan za pozitivan stav koji ga nikada nije napustio.

'Pao sam s balkona i ozlijedio kralježnicu na 3 mjesta. Petiš, šesti i sedmi kralješci su pukli. Osmi je napukao. Peti kralježak mi se zabio u leđnu moždinu i nagnječio ju oko 94%. Od prsnog koša prema dolje sam bio oduzet, a sad mogu stati na jednu nogu i napraviti par koraka.', priča Josip. Desetljeće je prošlo od nesreće. Imao je tada tek 20 godina. Nakon prvotnog šoka i spoznaje da može ostati nepokretan, nije mu dugo trebalo da shvati kako za svoje dobro mora biti što jači u glav: 'Gledao sam u prazno nekih 2 sata i onda nakon toga sam shvatio – nisam ni  prvi ni zadnji! Ako se budem borio, uspjet ću!

Borio se! U Grubišnom Polju gdje je živio počeo je  trenirati u klubu našeg zlatnog paraolimpijca Darka Kralja, a zatim skijanje u Bjelovaru u Atletskom klubu Sokol. Treninzi su bili teški, trud velik jer trebalo je ići u druge države gdje ima snijega. U ožujku će, nakon što je kao prvi hrvatski paraolimpojac ostvario normu za Olimpijske zimske igre u Južnoj Koreji, imati velik zadatak: 'To su ljudi koji treniraju 10 i više godina. Imaju veliko iskustvo. Ja sam jako sretan zbog ovog uspjeha i svjestan sam koliko još moram raditi i koliko se moram pripremati.'
Spuštanje i penjanje po stepenicama u kojem mu pomaže trener odvija se pet puta tjedno koliko i trernira ne bi li se što bolje pripremio. Snijeg mu zamjenjuje  sprava koju je kupio trener, a za koju je dio novca poslije dao i Hrvatski paraolimpijski odbor.

Dom mu je oaza mira. Suprugu Mariju upoznao je prije gotovo 5 godina. 'Pričali smo satima preko telefona! Svidio mi se. Mislila sam da će mi biti čudno kada se vidimo i pitala sam se kako će sve to izgledati. No on je toliko vedar da sam sve svoje sumnje zaboravila. Na kraju vidim samo njega, a ne kolica', priča supruga Marija. Uz desetogodišnju kćer Emu iz prošle veze sa suprugom Marijom ima šestomjesečnu Evu: 'Meni su Ema i Eva najveća snaga. Ja sam si posložio kockice u glavi. Mislim da bi tako trebali svi! Nije to kraj svijeta. Ja stvarno dobro živim'. Nismo svi isti i svatko se drugačije nosi sa životnim izazovima! Josip je jedan od hrabrijih i kaže ide korak po korak, a na Olimpijskim igrama želi, kao i uvijek - dati sve od sebe.