Bolest je nije spriječila da ostvari životne ciljeve

Prava osoba s invaliditetom svakim danom sve su veća. U Hrvatskoj je u porastu broj statuta i zakona koji se odnose na osobe s invaliditetom. Gospođa Jadranka Luketa svojom pričom ukazuje na probleme s kojima se susreću invalidi u društvu, ali i daje poticaj za promjene.

U domu za starije i nemoćne osobe Maksimir u Zagrebu živi Jadranka Luketa. Ima 67 godina. Iako ne može hodati, vrlo je samostalna. Sama otvara vrata, sama se kreće, pa čak i  sama vozi automobil. Posebno ju opušta boravak u parku sa psom Bingom. Boluje od nasljedne bolesti - progresivne paralize. Prije bolesti je trčala, skijala... a onda sve to više nije mogla. No Jadranka se nikad nije prepuštala bolesti. Nastavila je raditi, a da bi mogla samostalno do posla, kupila je i auto. Svojim radom javno je ukazivala na probleme s kojima se osobe s invaliditetom suočavaju i borila se i zalagala za njihovo rješavanje. Danas je mnogo statuta i zakona koji im olakšavaju život. No ipak, Jadranka ukazuje na brojne probleme s kojima se i dalje susreću svakodnevno: U zahodima za osobe s invaliditetom svjetlo je na standardnoj visini koju mi iz kolica ne možemo doseći. Poštanski sandučići su postavljeni previsoko, kao i bankomati. Slično je i u trgovinama.'  

Jadranka je prva osoba s invaliditetom u Hrvatskoj koja je pčelarski mentor i predavač Pčelarske škole ekološkog i konvencionalnog pčelarenja i za osobe s invaliditetom.