Što čitati: autobiografski i kontroverzni roman Tereze Boučkove ili priču o snažnoj povezanosti dječaka i lisca

Književna kritičarka Jagna Pogačnik redovito u emisiji Dobro jutro, Hrvatska preporučuje što čitati.

Današnja preporuka donosi nam dvije snažne priče: jedan autobiografski roman i priču o povezanosti dječaka i lisca.


Tereza Boučková - Godina pijetla

Tereza Boučková je kći uglednog češkog dramatičara, pjesnika i pisca Pavela Kohouta. Studirala je engleski jezik sa željom da upiše glumu. No kako je otac jedan od autora i potpisnika Povelje 77 (kojom su čehoslovački intelektualci tražili poštivanje ljudskih prava) koju je i sama potpisala, dobila je zabranu studiranja. Kako nije mogla studirati radila je kao čistačica, poštarica i recepcionerka, a onda je postala majka trojici sinova - dvojici usvojenih i jednom biološkom.

'Godina pijetla' autobiografski je i kontroverzni roman Tereze Boučkove, stilski izbrušen, prepun humora i samoironije, koji je postao senzacija u Češkoj te otvorio polemiku u koju su bili uključeni različiti društveni i kulturni slojevi - od književnih krugova, socijalnih ustanova, domova za nezbrinutu djecu pa do samih roditelja. On otvara vruću temu: kolika je uspješnost posvajanja, kako premostiti razlike, kako odbačene integrirati u društvo.

Autorica progovara glasno i neuvijeno o vlastitom iskustvu usvajanju romske djece, kao i općenito usvajanju, te svoju privatnost otvoreno izlaže javnosti. Usprkos osobnoj frustraciji zbog neuspjeha na liniji žena-majka-spisateljica, Boučkova je premrežila svoj tekst brojnim referencama na poznata književna, filmska i kazališna ostvarenja čime je napravila odmak od pukog dnevničkog zapisa.

Pijetao je jedan od dvanaest znakova kineskoga horoskopa (i znak autoričina rođenja), a godina o kojoj piše također je godina pijetla. No, Tereza upravo proživljava najtežu godinu: njezina dvojica posvojenih sinova u pubertetu postaju problematični, neukrotivi i neprepoznatljivi te nadjačavaju sva njezina dobronamjerna nastojanja; nastojanja da dječacima pruže dom, ljubav i dobar život su propala. Tereza je rastrgana željom da ispuni sve svoje uloge i zapada u duboku životnu krizu, urušava joj se i brak, izgledna je izvanbračna veza. Pod teretom svakodnevnih iskušenja postaje nesređena i tjeskobna.

Istovremeno pokušava graditi svoju karijeru autorice i scenaristice, ali joj ni to baš ne polazi za rukom. Stres loše utječe i na njezino zdravlje. Svaki dan Tereza bilježi što osjeća, trpi, iskreno i samokritično i to su prepoznali i čitatelji i kritika.Osim priče o dječacima kroz knjigu se na zanimljiv i pomalo crnohumorni način spominje Terezin bunt protiv komunizma i totalitarizma 1970-ih i 1980-ih u Čehoslovačkoj. 

Crnohumorna, ali brutalno iskrena, otvorena i jednostavno napisana, ne mistificira problematiku već opisuje vlastitu borbu. Tereza je hrabra i beskompromisna u otvaranju teških tema kao što su:  posvojenje, depresija i tjeskobnost.  Zadire u mnoge teme koje se smatraju političkim i društvenim tabuima; dakako autorica ne smatra da je za njezin posvojiteljski neuspjeh krivo porijeklo sinova, već činjenica što su kao napuštena djeca prvu, važnu godinu života provela u ustanovi, bez osobe za koju bi se vezali.



Sara Pennypacker - Pax

Roman 'Pax' nagrađivane autorice bestselera Sare Pennypacker kritičari su oduševljeno dočekali i odmah ga proglasili klasikom dječje književnosti. No, knjiga je to i za odrasle čitatelje. Pax je dirljiva priča o snažnoj povezanosti dječaka i lisca, plemenita i humana u svojoj poruci. Univerzalnost teme o ljubavi i gubitku, prirodi i slobodi, samovrednovanju i traženju sebe te dinamičnost pripovijedanja.

Lisac Pax ostao je siroče još kao mladunče. Pronalazi ga dječak Peter koji ga odnosi kući i tako spašava od sigurne smrti. Peter je osamljen dječak, majka mu je umrla, a otac je prilično strog i zatvoren čovjek. Utjehu i najboljeg prijatelja Peter pronalazi u liscu Paxu. Približava se rat, Peterov otac prijavljuje se u vojsku, dječak mora otići živjeti kod djeda, a prethodno Paxa vratiti u divljinu. Peter živi daleko od doma, u djedovoj kući, i veoma pati zbog Paxa.

Muči ga savjest jer je crvenog lisca ostavio samog u noći uz rub šume u kojoj ga čekaju pogibelji i jednostavno želi biti sa svojim prijateljem. S druge strane Pax, ostavljen u šumi, proživljava velike kušnje - ne zna loviti, previše vjeruje ljudima i uopće se ne snalazi u divljini. Peter i Pax učinit će sve da ponovno budu zajedno, a na tome putu susreću različite likove koji će im pomagati.