Što čitati: o posljednjoj ljubavi babe Dunje ili imaginarnoj povijesti europskih izbjeglištava

Književna kritičarka Jagna Pogačnik redovito, utorkom, u emisiji 'Dobro jutro, Hrvatska' preporučuje što čitati, predlaže književna događanja te komentira novosti u književnom svijetu.


Promocije dva romana domaćih spisateljica

Predstavljanje novog romana Mani Gotovac 'Ćutim te' održat će se večeras  u 20 sati u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu. Na predstavljanju će, uz autoricu, sudjelovati Irena Matijašević, Milan Košuta, Ivica Prtenjača i Adriana Piteša.
 
A sutra u 19 sati, u caffe baru Botaničar u Zagrebu bit će predstavljen roman Marine Vujčić  'Pitanje anatomije'. O romanu govore Jagna Pogačnik, Tanja Tolić, Vesna Tominac Matačić i autorica.
 
 
Alina Bronski - Posljednja ljubav babe Dunje

Alina Bronsky rođena je u Jekaterinburgu u Rusiji, industrijskom gradu u podnožju Urala. U Njemačku se preselila s trinaest godina, piše na njemačkom jeziku. Njezin prvi roman 'Scherbenpark' nominiran je za jednu od najprestižnijih europskih nagrada - Ingeborg Bachmann. Drugi roman, 'Najljuća jela tatarske kuhinje' preveden na dvadesetak jezika, pa i hrvatski.
  
Majstorica u stvaranju snažnih ženskih likova i crnohumornih situacija. Njezini su likovi snažne žene, pomalo svojeglave, pomalo zanovijetala, hrabre žene koje život nije mazio i koje su iz svojih osobnih tragedija izašle jače no ikad i ostale uvijek spremne na borbu sa svime što im stane na put. Takva je i baba Dunja. Kada se 1986. godine dogodila nesreća u Černobilu, Černovo je bilo takva zabit da nitko od stanovnika nije imao pojma da se katastrofa dogodila. Živjeli su bezbrižno, dok se u selu nisu pojavili ljudi koji su mjerili snagu zračenja. Onda su ljudi počeli panično bježati. Otišla je s njima tada i baba Dunja, bivša pomoćna medicinska sestra i pripovjedačica romana. Kako je vrijeme prolazilo, nije joj bilo jasno zašto je otišla, pa se odlučila vratiti u Černovo i izgraditi novi život.

Malo po malo, za njom su došli ostali; neki živi, neki mrtvi, ali svi su u Černovu našli svoj novi dom jer su svi htjeli da ih nitko ne uznemirava dok se bave sobom i svojim životima. U bunarima u selu ima vode, katkad dođe i struja, a voće i povrće svi uzgajaju sami. Ptice su glasnije nego igdje drugdje, pauci pletu čudne mreže, a i mrtvi znaju navratiti na čaj. Smrtno bolesni Petrov ljulja se u mreži i čita ljubavne pjesme, bračni par Gavrilov igra šah, mljekarica Marja flertuje sa stogodišnjakom Sidorovim, a baba Dunja piše pisma svojoj kćeri Irini, kirurginji u njemačkoj vojsci, i unuci Lauri koju nikad nije vidjela. Iz njezinih unutarnjih monologa izvlače se portreti bivših i sadašnjih stanovnika koji svjedoče i o razarajućoj snazi povijesnih događaja s kraja dvadesetog stoljeća i njihovom utjecaju na malog čovjeka. Povremeno bi u Černovo svratio kakav novinar ili znanstvenik, čudeći se ekscentricima. Odjednom, stanovnici Černova više ne mogu samo gledati svoja posla. Među njima se nalazi netko tko tu nije dobrodošao, a stanovnici Černova, živi i mrtvi, napokon se udružuju kako bi zajedničkim snagama učinili možda posljednju ispravnu, a možda i junačku, stvar u svojim životima.
 
Duhovito, pametno i ganutljivo pripovijeda o selu koje više ne bi trebalo postojati i priču o izvanrednoj ženi koja u poznoj dobi stvara vlastiti raj. Baba Dunja kaže da se vratila u svoj rodni kraj jer nigdje drugdje nije znala živjeti unatoč opasnosti.  Alina Bronsky ima nevjerojatan talent da jako ozbiljne obiteljske probleme i teške teme ispriča na najduhovitiji način. Baba Dunja je hrabra, osviještena, čak pomalo feministica, ponosna, topla i nenametljiva. Iako bi jednostavni opis svakodnevice iz života Černova bio dostatan za izvrstan roman Bronsky ipak dodaje i element zapleta koji roman iz ironičnog diskursa preoblikuje u grotesku.
  
Mjestom rođenja smo doživotno određeni, zna to Alina Bronsky i njezini junaci. Suvremena bajka o uvrnutom raju čiji su junaci na vječitom putovanju i potrazi za srećom.


Andrej Nikolaidis - Mađarska rečenica
 
'Mađarska rečenica' roman je dobitnik regionalne nagrade Meša Selimović, dodijeljene prije nekoliko tjedana u Tuzli. Iako nevelik opsegom ovaj je roman fascinantan po tome što je napisan u jednoj jedinoj rečenici i pokazuje da cijela naša nesretna povijest sadašnjost i sudbina ponekad mogu stati u jednu jedinu rečenicu.
 
Radnja se događa u vlaku između Budimpešte i Beča, a pripovjedač u potrazi za prijateljem, pjesnikom koji se ubio, priča i sanja. Roman je imaginarna povijest europskih izbjeglištava 20. i 21. stoljeća ispisana kroz dvije sudbine – pripovjedačevog prijatelja Joea i velikog filozofa Waltera Benjamina, čijim je djelom i tragičnim krajem Joe opčinjen. A njihove izbjegličke priče su slične.