Znate li kako se izrađuju nošnje?

U Brodarcima kraj Karlovca, zagrepčanka Tamara Krklec Čvangić ima obrt u kojem, zajedno s jednom djelatnicom izrađuje narodne nošnje. Tamara je prošle godine izabrana za Najuzorniju seosku ženu Hrvatske. Zajedno sa svojom obitelji, na prekrasnom imanju, bavi se i turizmom.

Tamara Krklec Čvangić je Zagrepčanka, odrasla na asfaltu, koja već 14 godina izrađuje narodne nošnje. Svoj mali obrt u kojem svu svoju ljubav, znanje i vještine iglom i koncem pretače u tradicionalne nošnje iz svih dijelova naše domovine, smjestila je na prekrasno imanje iznad Kupe u predgrađu Karlovca. Sve što se nekad radilo rukom to i mi radimo rukom. Sve što se tkalo i mi danas moramo tkati, nema nikakvog drugog načina to napraviti. Ne pribjegavamo ovdje strojnom vezenju nego se sve radi kako se radilo nekad. Ako imamo nekakav stari uzorak onda se s njega vade krojevi i mustre tako da ispadne baš kao što je bilo nekada,  naglašava Tamara.

Tamara ima jednu zaposlenicu, a da bi nošnje bile autentične mora se snalaziti u nabavi materijala. Problem je u tome što se masa materijala iz kojeg se nekad radilo više ne proizvode i onda ne možete nabaviti nekakvu svilu ili brokat ili nešto slično, jer se proizvodi na sasvim drugačiji način nego se radilo nekada i tu je u toj tehnologiji velika razlika u materijalu,  objašnjava. Tamarin suprug, po profesiji strojobravar, inače umirovljeni hrvatski branitelj, priručnim alatom nastoji joj olakšati ručnu izradu nošnji i tradicionalnih gumba. Ljudi nekad radili s običnom štancom i čekiće,m a mi smo napravili alat gdje se metar ovoga za narodnu nošnju napravi za deset minuta, a nekad se radilo ručno satima,  pomalo se hvali Miroslav Čvangić.

Ljubav prema ovom poslu gospođa Tamara ni od koga nije naslijedila, nego se s njom rodila, kaže. Davno je počela u Folklornom društvu 'Braća Radić' u Novom Zagrebu, čija je aktivna članica do danas. Istu ljubav naslijedile su i njezine dvije kćeri. Moje su cure odrasle na ovom krojačkom stolu, to je njima nešto sasvim normalno. Nošnje i folklor je nešto s čime one žive od kad su se rodile. Ja nisam forsirala da plešu, to je njihova želja i volja, to ih ispunjava i one u tome vide sebe i svoju budućnost.

Prošle je godine Tamara proglašena Najuzornijom seoskom ženom u Hrvatskoj. S obitelji se bavi i turizmom. Gostima, uz neprocjenjiv mir i idilično okružje, nude tradicionalan smještaj i domaću hranu. Junakinja naše priče kaže da je slobodno vrijeme luksuz koji rijetko može sebi priuštiti jer je posao svugdje sustigne. Jamstvo je to da vrijednosti naše bogate tradicije neće pasti u zaborav.