Stručnjaci: Strah od paukova ljudima je urođen

Zbog čega pauci izazivaju takvu odbojnost i strah?, pitanje je na koje su pokušali odgovoriti znanstvenici s Instituta Max Planck.

Dugo se raspravlja o tome je li arahnofobija ljudima urođena ili se radi o stečenom, kulturološkom strahu. Kako bi odgovorili na to pitanje znanstvenici su posegnuli za najnevinijim i najneutralnijim sudionicima ispitivanja - ljudskim bebama.

Stručnjaci s instituta Max Planck posjeli su šestomjesečnu dječicu čvrsto u majčino krilo i krenuli im pokazivati slike pauka, zmija, riba i cvjetova. Slike su bile iste veličine i boje. Pritom su im posebnim infracrvenim uređajem mjerili širinu zjenica.

Kada smo im pokazali slike paukova i zmija djeca su reagirala znatnim širenjem zjenica, rekla je neurologinja Stefanie Hoehl s Intituta Max Planck i Bečkog sveučilišta. Pri stalnom svjetlu širenje zjenica je važan znak aktivacije noradrenalinskog sustava u mozgu, koji je odgovoran za stresne reakcije, objasnila je.

Pošto su djeca bila toliko mala da nisu mogla naučiti od starijih da se paukova i zmija treba plašiti, zaključak je da se radi o uređenom strahu. Smatramo da je strah od paukova i zmija izvorno evolucijski, kazala je Hoehl.

Drugim riječima, iako u zaštićenom, modernom svijetu rijetko dolazimo u kontakt s opasnim paucima i zmijama, naši davno zaboravljeni preci nisu bili te sreće, pa su strah i gađenje koje neki među nama osjećaju kad nabasaju na ta stvorenja zapravo nasljeđe nagona za preživljavanjem koji se razvio u davnim vremenima.

Rezultati studije objavljeni su u časopisu Frontiers in Psychology.