Pjesnik, postolar, pčelar

Zagrepčanin Stjepan Gabud iako u mirovini nema previše slobodnog vremena. Za sebe voli reći da je 3P, odnosno pjesnik, postolar i pčelar. Jedna od njegovih mnogobrojnih pjesama izvedena je na ovogodišnjem festivalu Kajkavskih popevki.

Pjesma Zagorje moje s ovogodišnjih je Večeri novih popevki 52. Festivala kajkavskih popevki. Otpjevao ju je Božimir Lovrić, a tekst napisao Stjepan Gabud. Za sve je kriva jedna vrlo teška prometna nesreća 1993. kada je počeo pčelariti i kada je, kaže, dobio dar pisanja. Poslije nesreće, prošlo je 2,3 godine, meni je stalno dolazilo da bi nešto zapisao ali nemam olovku i papir , a dođem doma i ne znam što je bilo. Pa sam ih počeo nositi sa sobom.... Podno Marije Bistrice na kalvariji, sjedim na klupi i dođe inspiracija. Nisam pisao prije, međutim, čitao sam da se može zbog neke nezgode neki dio mozga dogoditi Božji dar.

Vječno mu je nadahnuće njegovo Hrvatsko zagorje, okruženje u kojem živi, trenutak u kojem jest. Često sam u prirodi, sam u šumi, s biljkama koje rastu u mom okruženju, ja ih poznajem, pa sam travar za sebe. I onda uzmem olovku i papira i božjeg mira i onda nastane pjesma.  Čitaju se njegove pjesme u raznim prigodama, često u crkvama. Najveći kritičar mu je njegova supruga, vrsna amaterska slikarica.

Stjepan je rođen u Bistričkom Lazu kod Marije Bistrice. Piše na svojoj kajkavštini. S posebnim se emocijama prisjeća odlaska na zanat. Došao sam u Zagreb s puno suza, kao u onoj Šišićevoj pjesmi, ali ja sam došao u Zagreb prije negoli li je ona nastala... Kad ju je pjevao ja vidim sebe, jer mati je mene tako otpratila s vrećicom jabuka u platnenoj vrećici, jabukama pod pazuhom s koferom u ruci. U koferu 6 gaća, 6 košulja, i još nečega i to je bio moj odlazak iz mog rodnog sela.

Iz zdravstvenih se razloga počeo baviti pčelarstvom, koje ga smiruje. I apiterapijom. Voli čitati o svemiru. Dok mu je supruga gledala turske sapunice, on je učio glagoljicu. Prijatelj je glagoljaša. Ima dvoje djece.