Izložena arhivska građa Društva hrvatskih književnika

Prvi put u javnosti je izložena arhivska građa Društva hrvatskih književnika nastala od osnutka 1900. do 1971. Među deset tisuća dokumenata, koje čuva Odsjek za povijest hrvatske književnosti HAZU,  ima vrlo zanimljivih. Od lula i tabakere Vladimira Nazora i iskaznice za sveučilišnu knjižnicu Tina Ujevića do zapisnika Suda časti iz 1945. o tome koji književnici smiju objavljivati knjige, a kojima se to zabranjuje, primjerice Krklecu, Ujeviću i Cesariću.

Tajanstveni su putovi tih arhivskih kutija u kojima pohranjena građa ne govori samo o sudbini Društva. Iz razdoblja NDH gotovo nema građe. Dragutin Tadijanović sačuvao  je autograf hrvatske lirike između dva rata, izdan 1942. Ta knjiga i autografi Cesarića, Vlaisavljevića i Gorana Kovačića jedini su tragovi iz toga razdoblja.
Veliki događaj za Društvo književnika bilo je izglasavanje Deklaracije o položaju i nazivu hrvatskog jezika 1967. Ovo je original teksta! A 1971. tadašnji tajnik Slavko Mihalić osjetio je opasnost za arhivski fond Društva pa je u dogovoru  s Tadijanovićem sklonio građu u Institut za povijest književnosti. U Knjižnici HAZU izloženi su i rukopisi i umjetnine.
U Knjižnici HAZU izloženi su i rukopisi i umjetnine. Na današnjem je Društvu da pronađe i javnosti predoči građu o vremenu kada se u Društvu uspostavljalo višestranačje i sve što je slijedilo.