Riječki Muzej djetinjstva čuva uspomene i priče

Muzej djetinjstva u Rijeci stvorili su građani, jer izlošci su rezultat doniranja i posuđivanja igračaka, knjiga, fotografiranja koje su stigle nakon javnog poziva da Muzej izgradimo zajedno.

Mnoge priče čuva Muzej djetinjstva. Mnogi su se odazvali pozivu Svetozara Nilovića, suosnivača i donirali najdraže uspomene na svoje djetinjstvo. Našao se tako tu i drveni konjić kojeg je mali Mijo toliko želio, no roditelji nisu imali dovoljno novca da ga kupe. Mijo je svojeg konjića na rukama nosio kući, spasio iz poplave i kao odrastao s ponosom donirao muzeju.

Muzej osim artefakata čuva i priče. Svaki izložak ima svoju. Fotografije djevojčice koja se igra s izloženom, najstarijom lutkom, iz 1824., dvije malo mlađe lutke dviju sestara koje se ponosno fotografiraju s njima, vlakovi, knjige, stripovi našeg djetinjstva. Muzej, kaže, Nilović, stvaraju građani. Djetinjstvo, neotuđiv dio nas, temelj našeg identiteta kojem se s vremena na vrijeme vraćamo, katkada svjesno a katkada i ne. Koliko smo puta čuli 'mi nismo bili ovakvi'. I sad to primjenjujemo na našoj djeci što baš i nije fer, budimo realni,  govori Svetozar.

Što je igračka jednostavnija ona je zahtjevnija, aktivira našu maštu i spretnost. Ta vještina će nam itekako pomoći u životu. Pa ako se slažemo da se po djetinjstvu čovjek poznaje još je jedna neosporna činjenica vezana za nj - bezbrižnost.