Do vrha svijeta i natrag

Svjetski putnik Petar Lovrić, prije 5 godina je prohodao put Svetog Jakova u Španjolskoj, Camino de Santiago i o tomu napisao knjigu 'Svetim tragom', a nedavno se vratio s vrha svijeta, Himalaje na koju je putovao u ekspediciji s njemačkim planinskim vukovima.

Ekspedicija Himalaja pripremana je točno devet mjeseci. Izuzetno zahtijevan, kompliciran težak i riskantan pothvat trebalo je isplanirati do svakog detalja. Tek kada čovjek stane u podnožje Everesta i vidi zastrašujući planinski masiv visok 8.848 m, koji se diže prema nebu skoro 9 km, zaključi da je to vrh svijeta,  kaže Petar Lovrić.

Sve pripreme marljivo i pedantno za ovu ekspediciju napravio je Karl Juergen. Koliko je bio detaljan pokazuje podatak da je svim sudionicima dostavio i formulare, koje smo morali ispuniti sa svim podacima da potpisujemo suglasnost da na domaćim linijama u Nepalu letimo kompanijama koje su na crnoj listi EU. Ekspedicija se sastala u Istanbulu, od kuda su krenuli avionom za Kathmandu. Članovi ekspedicije su iskusni 'njemački planinski vukovi' -  Karl Juergen, Klaus, Frank, Dieter, Heinz, Franz, Michael i jedan Hrvata – Petar. U Kathmandu sve dočekuje glavni šerpa Janak Puri. Nasmijan i susretljiv čovjek. Prtljaga se sastojala od velikih ruksake za leđa teških oko 18 kg i malih za prsa teških 7 kg.

Iz Kathmandua kreću zapadno oko 200 km prema gradu Pokhara u podnožje Annapurne, još jednog osam- tisućnjaka. 200 km vozili su se nevjerojatnih 9 sati, gotovo cijeli dan što nije čudno kada se uzme u obzir da je cesta uska, puna rupa, autobusi prastari, s ogradom na krovu, na kojem ih se vozi još pedesetak putnika… Na kraju putovanja smo ipak sa svom opremom morali hodati oko sat vremena do naše prve baze. Tu smo se puna četiri dana kretali od 1600 m pa do 3600 m, utvrđujući kondiciju i pripremajući se za prave visine.

Iz Pokhare su se vratili manjim zrakoplovom u Kathmandu, odakle su s još manjim poletjeli prema podnožju Everesta na malu pistu Luckla dugu svega 50 m. I tu zapravo počinje sve na visini od 2800 m. Ekspediciju je tu dočekao zamjenik glavnog šerpe Pasang, zadužen za transport opreme i hrane, njegova dva pomoćnika, goniča jakova, glavnog prijevoznog sredstva na Himalaji, i četiri šerpe nosača, tamo gdje se jakovi ne mogu kretati.

Nepal nema ništa osim Himalajskih vrhova, koji su izazov alpinistima iz cijelog svijeta. Stoga su, otkriva Petar,  u zadnje vrijeme uveli enormne iznose za dozvole penjanja, osiguranje, šerpe, jakove  i ostalo. Samo za početak morali su platiti po 1600 $ po osobi.  Troškovi strahovito rastu s visinom. Dozvola i ostali troškovi za sam vrh Everesta penju se i do 76 000 $ po osobi.


Penjanje na Everest je borba između prirode i čovjeka koji želi prijeći svoje ljudske granice. Tijelo mu govori da odustane, ali u čovjeku neka suluda ideja da pobijedi nepobjedivo. Dan 16. listopada 2017. 12 sati i 34 minute, 6.189 m vrh Peak Island, grlimo se i ljubimo, ja se želim slikati sa zabodenim hrvatskom zastavicom To je  taj dugo očekivani dan, dan za pamćenje za cijeli život. U sjedištu šerpa u Kathmandu, naš glavni vođa Janak, kojem dugujemo ovaj uspjeh, stavio nam je u znak priznanja žuti šal, a meni kao jednom od najstarijih koji se popeo na vrh Peak Island, i budistički vijenac.


Petar kaže da je sretan da u svojim godinama osvaja svjetske vrhove, ali  je ipak najviše ponosan na svoj Camino i prijeđenih 800 km. Sretan sam što sam svu zaradu od knjige dao svojoj Rami.  Također ga sretnim čini pomaganje obitelji Prašnjak s dvanaestero djece te pomaganje potrebitima i činjene dobrog gdje god može.