Druženje djece koja čuju i one koja nemaju to osjetilo

Kako bi se gluha i nagluha djeca bolje integrirala u društvo, Hrvatski savez gluhoslijepih osoba Dodir pokrenuo je projekt druženja djece koja čuju i one koja nemaju to osjetilo. Tim povodom djeca predškolske dobi posjetila su Etnografski muzej i družila se na kreativnim radionicama. 
 
Šestogodišnja Isabel u Muzej je povela svoju prijateljicu iz vrtića Maju. Njih dvije, unatoč Isabelinoj gluhoći, normalno komuniciraju. Znam pokazat kak se na znakovnom kaže jabuka, pohvalila nam se Maja.

Poznavanjem znakovnoga jezika pohvalila se i sama Isabel koja naravno sve zna. A sve zna zahvaljujući prevoditeljici Moreni Šuk koja je uz Isabel od prvih dana u vrtiću. Uz nju spontano uče i druga djeca i gluhu djevojčicu ne smatraju drugačijom. Već je došlo do toga da su oni sami tijekom ovih godina naučili osnovne rečenice na znakovnom. Jer djeca imaju sami potrebu sa svojom prijateljicom iskomunicirati. Na primjer hoćemo se igrati, što ćemo se igrati, objašnjava Morena. 

Mislimo da je važno da djeca od najranije dobi upoznaju znakovni jezik, na taj se način uče empatiji i gluha djeca imaju jednake mogućnosti od početka, ističe Ivana Zima iz udruge Dodir.

No nemaju svi tu povlasticu. U našoj zemlji naravno nedostaje prevoditelja i nema ih tko plaćati. Mnogi mališani ne dobiju priliku ići u vrtić, socijalizirati se i pohađati školu. Ovakvim projektima i senzibliziranjem javnosti, takav loš sustav pokušava se promijeniti.