KUD 'Koledišće' iz Jezera s otoka Murtera

KUD 'Koledišće' Jezera osnovano je 1970., iako organizirana kulturno-umjetnička djelatnost datira još s kraja 19. stoljeća. Dobilo je ime po starom jezerskom trgu gdje su se palile običajni ognji – kolede, plesalo, skupljalo i prolazili pirovnjaci – svatovi.

Kroz KUD 'Koledišće' su prošle generacije i generacije Jezerana: od djedova, baka do unučadi, bilo kao članovi folklorno - plesne skupine, pjevačke skupine, dramsko - recitatorske skupine, etno radionice... 'Koledišće' je nastupalo na svim poznatijim smotrama u Hrvatskoj, i to više puta, prezentirajući svoje mjesto i kraj vrlo uspješno, prikazujući osobito starinske običaje uz pjesmu i ples. Predstavljali su Hrvatsku u Turskoj, Slovačkoj, Švicarskoj, Francuskoj, Sloveniji, Austriji, Italiji. Za svoje brojne nastupe diljem domovine i inozemstva dobili su brojna priznanja i nagrade.  

1996. sudjelovali su na snimanju dokumentarne etno-emisije 'O, Jezera, misto ukraj mora' u produkciji Hrvatske radiotelevizije (scenaristi Nenad Milin i Aleksej Pavlovsky, redateljica Nana Šojlev) o Jezerskom  mornarskom balu. Emisija je iste godine u rujnu dobila posebno priznanje Nacionalnih saveza folklornih skupina Francuske na 1. susretima europskog etnografskog filma 'Reporters de la mémoire' u Thonon-les-Bains u Francuskoj.

'Koledišće' danas broji 68 članova u 3 folklorne skupine (po uzrastima), pjevačkoj skupini, mandolinskom kvartetu, dramsko - recitatorskoj skupini, 'Maloj čakavskoj sceni' i etno radionici.



Nošnje iz Jezera na otoku Murteru su posebne po detaljima koji krasi žensku košulju – ogrcama koje danas izrađuje samo još baka Anka Bilan. Nekada su ih izrađivale gotovo sve Jezerke, a danas ih stvara samo Ankin par vrijednih ruku. Na izradu jedne potroši i nekoliko večeri. Jezerska nošnja specifična je i po sparima koji stoji na glavi kad se nosi neki teret – voda, smokve, grozje (grožđe)… Spara se stavi na glavu da teret ne žulja. Danas je spara ipak samo ukras za galvu.

Na tradicijskom stolu Jezerana, osobito u vrijeme Božića, naći će se lešo hobotnice na salatu, pašteta o tunjevine, slastice o smokav, fritule, kroštule i Zelenjak.
Zelenjak ili Božićni kolač je slatko-slani kolač koji se radio oko Božića kada su mirodije koje u njega idu bile aktualne, odnosno kada su dospijevale te biljke. U dizano tijesto, slično onom za kruh, dodaje se blitva, jabuka, poljski luk, mita (biljka slična koromaču, kažu Jezerani zapravo naša domaća vanilija), orah, badem, grožđice, korica limuna ili naranče, sol, šećer, te drugi sastojci po želji. Postoje brojne varijacije ovog tradicionalnog jezeranskog božićnog kolača.


Balarin je ples koji plešu samo neka mjesta na otocima, a u svakom mjestu opet ima specifične figure. To je način plesanja u parovima, po linijama, pa četvorkama... Nije svuda isti. Jezerani ga plešu uz mandoline i gitare, a nekada se plesao uz malu dijatoničku harmoniku, pa običnu harmoniku i gitaru. Pretpostavlja se da se u davna vremena plesao uz mijeh, ali nitko se toga ne sjeća.
 
Prigodom osnivanja Družbe jezerskih mornara 1911., prvi put je i službeno izveden jezerski mornarski bal – na ispraćaju mladog pomorca na njegovo prvo putovanje svjetskim morima. U takvim se prigodama plesalo cijelu noć, a ujutro bi sudionici bala odlazili na rivu dočekati parobrod i ispratiti svoga mladog sumještanina. Kada bi se brod otisnuo od rive, žene bi bacale cvijeće na njegovu provu. Taj običaj se djelomično zadržao sve do ´60-ih godina 20. stoljeća.



Mornarski bal se sastoji od nekoliko plesova i ima svoj protokol. Počne se s pjesmom, onda muški dolaze po cure za ples, pa redom ide prvi ples, drugi ples, treći ples, onda se malo zastane... Prije bi se zastajalo malo više, pa bi se malo popilo, pojilo, pa bi se nastavilo dalje. Taj ples u koreografiji sad traje petnaestak minuta, u prošlosti je trajao cijelu noć... Plesala se i polka, na četiri paša, na dva paša, polka pljeskalica, balarin, pjevano kolo, onda bi ženske plesale tršetu...

Plesale bi same i radile figure štafetno, jedna, druga, treća pa četvrta, najčešće bi plesale u kvadratu. Na taj bi način pokazivale kako će one ostati same kad ti pomorci odu...