'Fotografije baštine', izložba iz bogate arhive Toše Dabca

Početkom studenog u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti u sklopu Dana fotografije arhiva Toše Dabca otvorena je izložba 'Fotografije baštine'. Posvećena je ulozi fotografije u zaštiti kulturne i spomeničke baštine.

Tošo Dabac rođen je u Novoj Rači kod Bjelovara davne 1907. U svom ateljeu u Ilici radio je tridesetak godina, a njegov bogati opus broji više od 160 tisuća umjetničkih djela. Njegov život je bio dosta zanimljiv i buran. Kao mladić upisao je studij prava, ali je vrlo brzo odustao. Govorio je nekoliko stranih jezika. Pa je bio prevoditelj i press agent,  otkriva Marina Benažić, kustosica izložbe. Njegov arhiv i građa su blago informacija, kako je studirao pravo imao je 'nerv za čuvanje dokumenata',  dodaje Lana Lovrenčić, autorica koncepta izložbe.


Bio je vrlo zanimljiva osoba, karizmatičan, duhovit, marljiv što se vidim po njegovom opusu. Od 1930-ih godina intenzivno se bavio fotografijom. Prvi put izlaže u Ivancu, malom mjestu u Zagorju, a već s 33 godine vidimo ga na Philadelphia photo showu, relevantnoj svjetskoj izložbi. Najviše je volio fotografirati socijalne motive, a na ovoj su izložbi prikazane fotografije snimljene od sredine četrdesetih do kraja šezdesetih godina na Jadranu. Na njima je zabilježena uglavnom nepokretna kulturna baština. Tošo Dabac je kao fotograf imao široku lepezu tema i tema kojima se bavio. Što se često zaboravlja. Zato je njegov javnosti najpozatiji ciklus Ljudi s ulice druge teme bacio u drugi plan,  naglašava kustosica Benažić. Prikazana je 51 fotografija koje su podijeljene u segmente. Imamo velike gradove na moru, Šibenik, Split, Trogir i Dubrovnik. Zatim razrušeni Zadar iz 1954.,  otkirva autorica Lovrenčić.

Ono što će posjetitelje iznenaditi je da osim onog što tradicionalno doživljavamo kao baštinu - Peristil, Dioklecijanova palača, pulska Arena, na izložbi se mogu vidjeti i hotele građene 1960-ih, točnije modernističku baštinu. Tošo je 1960-ih imao učenike u svom studiju. Marija Braut, Enes Midžić, Petar Dabac bili su njegovi sjajni učenici, a kao dobar mentor nije se uplitao u njihovo fotografsko razmišljanje. Izložbom se htjelo pokazati, osim Tošinih fotografija, što je sve jest fotografija baštine i što sve postaje fotografijom baštine.
Tošo Dabac preminuo je u autobusu za Gornji grad 1970. Njegove fotografije stekle su planetarnu slavu, a njegov je duh i dalje prisutan među nama.