Preminuo Duško Rakić, jedan od doajena hrvatske arhitekture

Otišao je Duško Rakić, jedan od doajena hrvatske arhitekture i autor tridesetak izvedenih zgrada u Hrvatskoj i drugim dijelovima bivše države koji se podjednako bavio teorijom arhitekture i arhitektonskom praksom.

Ante Rakić, za prijatelje Duško, kako ga je zvala majka, rođen je 6. lipnja 1932. godine u Šibeniku, a diplomirao je 1955. godine na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Dobitnik je nagrade Viktor Kovačić Udruženja hrvatskih arhitekata 2011 godine.za cjelokupni doprinos domaćoj arhitektonskoj i umjetničkoj sceni, a plaketa koja je dio ove nagrade, zauzima važno mjesto u njegovom domu.

Nizu zapaženih radova koji su označili drugu polovinu dvadesetog stoljeća na domaćoj sceni treba dodati i njegov rad, poslovnu zgradu Auto-Hrvatske u Ulici grada Vukovara iz 1971. godine iz koje izvire osebujan karakter transponiran u arhitektonsku misao. Sedamdesetih Antoaneta Pasinović uspoređuje tu zgradu sa suvremenim japanskim arhitektonskim izrazom obzirom na sadržajne bliskosti: Naime, dok je suvremeni japanski arhitektonski oblik karakterom mase pun, dotle Duško Rakić potpuno otvara unutarnju, dubinsku strukturu objekta, i posredstvom staklene ovojnice formira arhitektonski mizanscen, kojeg je u estetičko-problematski koncept u svjetskoj arhitekturi dao pokojni Mies van der Rohe.

Posvećenost arhitekturi Rakić je iskazivao i kroz sudjelovanje na četrdesetak arhitektonskih natječaja na kojima je često odnosio nagrade. Kao autor važnih projekata i arhitekt nikad nije izgubio strast za praćenjem zbivanja na suvremenoj sceni a najupečatljivija i strukovno najznačajnija djela su Osnovna škola u Ivankovu iz 1977., Tvornica Josip Kraš u Zagrebu iz 1975., Upravna zgrada TE-Rijeka I u Urinju iz 1979. i Poslovna zgrada INA u Zagrebu iz 1981. godine.

Osim arhitekture rad mu je obilježen i umjetničkim stvaranjem, pa tako sa arhitektom Igorom Emilijem potpisuje oblikovanje memorijalnog područja za spomenik žrtvama fašizma u Podhumu na Grobničkom polju koji je djelo kipara Šime Vulasa. Ostavio nam je i opsežnu knjigu o arhitekturi kroz pet tisuća godina, Opća povijest arhitekture – od pra-arhitekture do anti-arhitekture, tiskanu 2005. koju je napisao za svoje studente sa Likovne akademije u Zagrebu, Akademije likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu i Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu.  

Zainteresiran za suvremena zbivanja, staloženim glasom ispričao mi je priču o građanskom Zagrebu šezdesetih i sedamdesetih, kao i izazovima koji su tjerali tu generaciju naprijed.