Kako živjeti s invaliditetom?

Nakon što se dogodi nesreća u kojoj nastaje spinalna ozljeda mnogo je pitanja koja prolaze kroz glavu stradale osobe. Hrvatska udruga za paraplegiju i tetraplegiju mjesto je kojem se mogu potražiti odgovori na mnoga od njih.

Povratak s vjenčanja prijatelja za Božanu Dejanović nije završio sretno. Imala je 18 godina kada je doživjela prometnu nesreću koja je završila tetraplegijom. Teško je bilo, ispočetka nisam bila svjesna što mi se dogodilo, trebalo je malo vremena. Poslije malo po malo sam sama shvatila o čemu se radi i izborila se da budem što samostalnija, jer je to takva povreda da ništa nisam mogla sama.

Sljedila je rehabilitacija u Varaždinskim toplicama i povratak u normalan život. Udala se i ostala trudna. Imala sam strahove, ali mi je muž bio velika podrška, tako da smo nas dvoje sve to zajedno rješavali bez problema i bez stresa.  Rodila je sina, danas 16-godišnjaka. No, uskoro ostaje udovica. Tada sam živjela u stanu sa stubama. Sin je bio mali. Morala naći novi način kako ispočetka, upisala sam sina u vrtić i preko Udruge sam dobila dečke koji su služili civilni vojni rok i oni su mi dolazili ujutro, odveli sina u vrtić i popodne ga vratili, kupili mi eventualno kruh i mlijeko, nešto što mi treba taj dan za kuhanje i to je tako funkcioniralo jako dobro.

Članstvo u Hrvatskoj udruzi za paraplegiju i tetraplegiju puno joj je pomoglo - savjetima, novim prijateljima, ali i radnim mjestom. Ne idem svaki dan, ovdje sam jednom tjedno, uglavnom idem tri puta tjedno od doma, ostalo sam  doma. Koristim ZET-ov prijevoz, ZET-ov kombi, a ovdje imam svoj dio blagajne koju ja radim, administraciju, papire sredim, složim.  Božana je jedna od 570 članova Udruge.
Manda Knežević, predsjednica Hrvatske udruge paraplegičara i tetraplegičara naglašava da Udruga okuplja osobe od kojih neke stradavaju u najproduktivnijem razdoblju življenja i takvih je najviše. A najbrojniji su oni koji stradaju u prometu. Veliki dio ih strada skačući u vodu, pa obično zadobiju ozljede vratnog dijela kralježnice pa ostaju osobe s tetraplegijom. Što je ozljeda višlje, oštećenje je teže. Kralježnica je doista stup života.

Pretpostavlja se da u Hrvatskoj oko 4 tisuće osoba ima paraplegiju i tetraplegiju. Svake godine strada stotinjak novih osoba. U posljednje vrijeme ljudi su ipak osviješteni o mogućnosti stradavanja i što se može dogoditi, jer puno se radi na senzibiliziranju. Odlazi se u škole, razgovara se s mladima, priča im se o rizičnim situacijama,  ističe Manda. Božana ima osobnog asistenta koji joj pomaže 20 sati tjedno. Aktivna je, uporna i optimistična. Sa svakim promjenama se moramo nositi, ne možemo život isplanirati... i onda idemo dalje,  govori Božena.

A dalje ide i Udruga koja zahvaljujući projektima, poput peer councelinga, odnosno savjetovanja, educira i osnažuje novoozlijeđene osobe sa spinalnom ozljedom kako bi se brže i lakše prilagodile novim okolnostima.