'Ja odoh, ali fotografije ostaju'

U izložbenom prostoru Arhiva Tošo Dabac možete pogledati izložbu 'Dramski svijet Marije Braut'. Crno-bijele fotografije odnose se na ranije radove hrvatske fotografkinje koja je svoju karijeru počela upravo u atelijeru Toše Dabca.


U izložbenom prostoru Arhiva Tošo Dabac možete pogledati izložbu 'Dramski svijet Marije Braut'. Crno-bijele fotografije odnose se na ranije radove hrvatske fotografkinje koja je svoju karijeru započela upravo u atelijeru Toše Dabca.

'Ja odoh, ali fotografije ostaju', znala je govoriti Marija Braut koja je 2015. preminula je u 86. godini, a iza nje su ostali deseci tisuća fotografija. Njezini najraniji radovi izloženi su u arhivu Tošo Dabac čime je obuhvaćen tek mali dio bogatog umjetničkog opusa ove cijenjene fotografkinje rođene u Celju. Marija je bila izuzetno druželjubiva osoba. Često su je kolege zvali Mare lutalica,  otkriva Marina Benažić, voditeljica Arhiva Tošo Dabac. Marija kako fotografira prilično usputno, uhvati ljude, portrete, u nekom njihovom melankoličnom momentu. Ne fotografira ih frontalno nego u njihovoj dubini i tu se otkrivaju karakteri tih osoba,  dodaje Renata Filčić, stručna suradnica na izložbi.

Marija bez svoje opreme – fotoaparat oko vrata – nije izlazila iz kuće. Nikad nije dozvoljavala da joj išta promakne što bi joj bilo zanimljivo kao tema,  naglašava voditeljica Benažić. Mislim da nije bila pretjerano sretna. Imala je jedan vrlo turbulentan život, popraćen tragedijom voljenog sina Bojana Saračevića. Ali rad je bio taj koji joj je bio ideja voditelja. Jako je bila aktivna.  Naš glavni grad bio joj je vječna inspiracija pa su je često zvali 'dobrim duhom Zagreba'. Marija se fotografijom počela baviti 1960-ih godina, a u taj čarobni svijet uveo ju je Tošo Dabac. Bila je u to vrijeme jedina profesionalna fotografkinja u bivšoj državi.

Na izložbi je izloženo nekoliko njenih ciklusa. Zove se Dramski svijet Marije Braut ne zato što smo odlučili prezentirati neke njene cikluse poput Dubrovačkih ljetnih igara, nego zbog dramskog elementa kod njenih fotografija,  ističe suradnica Filčić. Izložene su Marijine crno-bijele fotografije nastale ´70-ih do kasnih ´80-ih prošlog stoljeća. Mariju najbolje pamtimo kao lirskog kroničara Zagreba. Ali na ovoj izložbi to nećete vidjeti, mislim da je dovoljno prikazivan. Više smo se orijentirali na njen manje poznat i zadnjih nekoliko godina zapostavljen opus koji je vrlo zanimljiv,  ističe kustosica Benažić. Bila je sjajan portretist. Vrlo psihološki pronicljiv, a imala je i moć uspostavljanja kontakta što je kod portreta vrlo važan moment.

Marija Braut svoju je bijelu kosu uvijek nosila zavezanu u punđu. O njezinu je životu snimljen dokumentarni film 'Marija hoda tiho' koji će na dan zatvaranja izložbe, 16. prosinca, biti prikazan u zagrebačkom Kulturno-informativnom centru.